Karlo Šimek, rođen 18. travnja 1978. godine u Varaždinu od Oca Dragutina i majke Agate r. Horvat u obitelji sa šestero djece. Do odlaska u Dječačko Sjemenište na Šalati u Zagrebu živio je u roditeljskoj kući u Pušćinama, gdje je i pohađao osnovnu školu – niže razrede, dok je više razrede pohađao u Nedelišću. Po završetku srednje škole upisuje se na Katolički Bogoslovni Fakultet u Zagrebu u jesen 1997. godine. Od 2000. godine odlazi u Innsbruck gdje magistrira moralnu teologiju 2003. godine. Sveti red đakonata je primio 13. prosinca 2003. godine u Varaždinu. Za svećenika je zaređen 26. lipnja 2004. godine po rukama Preuzvišenog biskupa Marka Culeja, biskupa varaždinskog. Svoju Mladu misu je proslavio u rodnim Pušćinama 3. srpnja 2004. godine uz mnoštvo svećenika, obitelji, rođaka i prijatelja. U rujnu te iste godine je imenovan vicerektorom u Nadbiskupskom Bogoslovnom Sjemeništu u Zagrebu i tu ostaje do 2009. godine. Od 2009. godine se nalazi u Rimu na doktoratu iz Psihologije. Tu se i danas nalazi i djeluje.   

Josip Horvat, rodio se 24. 4. 1938. u Nedelišću od roditelja Franje i Rozalije, rođene Vuković. Pučku školu polazio u Nedelišću, a klasičnu gimna­ziju u Zagrebu, gdje je u Dječačkom sjemeništu na Šalati položio ispit zre­losti 1957. godine. Teologiju studira na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, te je zaređen za svećenika 29. 6. 1964. po nadbiskupu zagrebačkom mons. dr. Franji Šeperu. Već 1965. bude poslan za župnika u Zdenkovac, gdje je u teškim okolnostima djelovao do 1968. god. Župnik je u Čačincima od 1968. do 1980. god. Čačinci su izloženo mjesto s mješovitim življem. Ondje su 1948. godine zaklali župnika Dukovića. I vlč. Horvat imao je velikih nevo­lja, kao i svi njegovi predšanici. Bio je i fizički zlostavljan i nožem izboden, ali jer je bio svećenik, ostavljanje od zločinaca nezaštićen, pa se je povukao u svoj Zavičaj. Župnik u Vratišincu od 1980. godine do 2008.

Franjo Oreški, rođen je u selu Pretetinec, župa Nedelišće, dana 14. listo­pada 1929. godine, od roditelja Josipa i Katarine r. Marciuš. Osnovnu je školu polazio u Nedelišću, a gimnaziju u Splitu, Zagrebu, Vinkovcima i Va­raždinu. Teologiju je studirao na bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, a zare­đen je za svećenika, na blagdan apostolskih prvaka sv. Petra i Pavla, dana 29. lipnja 1955. godine, po nadbiskupu zagrebačkom dr. Franji Šeper. Kao sve­ćenik djelovao je najprije u župi Radoboj (kod Krapine), kao kapelan, ne­punu godinu dana, a od 1. listopada 1957. g. pa kroz gotovo 35 godina — župnikom je župe Komarevo, kod Siska, koja je teško stradala u drugom svjetskom ratu, posebno župna crkva sv. Katarine i župni dvor.

Mons. Ivan Horvat, rodio se 18. 7. 1926. u Pušćinama, župa Nedelišće, od roditelja Stjepana i Rože rođene Lončarić. Pučku školu polazi u Pušćina­ma, a klasičnu gimnaziju u Varaždinu i Zagrebu, gdje je u sjemeništu na Ša­lati položio ispit zrelosti 1945. godine. Teologiju studira na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu i od tih dana bavi se i pisanjem i prevođenjem.     Za sve­ćenika je zaređen 29. 6. 1950. po biskupu mons. dr. Franji Salis-Seewisu. Bio je kapelan u Oriovcu 1951. god. U vojsci je u Prilepu 1951 - 1952. god. Kapelan je u Radoboju 1953 - 1954. a u Varaždinu 1954 - 1955. god. Župnik je u Konjšćini 1955 - 1964., a u Samoboru od 1964. Bio je delegat i zamjenik delegatu u Svećeničkom vijeću zagrebačke nadbiskupi­je. Dekan Okićkog dekanata od 1983. godine, a na prijedlog Nadbiskupa imenovan je od Sv. Oca naslovom »Monsinjora«. Govori više jezika i izdao je više knjiga, primjerice: »Sama sa svojim Bogom«, »Haec loquere« (4 sveska), »Immitamini«, »Pustite k meni     male­ne«, »Dođi Duše Presveti«, »Nedjelje i blagdani u župnoj zajednici« A, B i C (3 knjige).

Antun Kovač, rodio se 10. 1. 1920. u Nedelišću od roditelja Stjepana i Klare rođene Dominić. Pučku školu polazi u Nedelišću, a klasičnu gimnazi­ju u Zagrebu, u sjemeništu na Šalati, gdje je položio ispit zrelosti 1941. god. Teologiju studira na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, te je zaređen za sve­ćenika 29. 6. 1949. po Ordinariju Sedeimpedita mons. dr. Franji Salis-Seewisu, pomoćnom zagrebačkom biskupu. Bio je kapelan u Štrigovi do veljače 1951. god., u Bartolovcu do prosinca 1951., u Bjelovaru 1951 — 1954, potom mjesec dana u Vrbovcu, te upravitelj župe Lupoglav 1954 - 1955. god. Žup­nik je u Ivanskoj 1955 - 1. rujna 1988. kada je umirovljen. U više navrata je iz Ivanske privremeno upravljao i župom Samarica. Bio je delegat i zamje­nik delegatu u Svećeničkom vijeću zagrebačke nadbiskupije. Nakon umi­rovljenja živio u rodnom Nedelišću.

Franjo Ivančić, fra Lambert, rođen: 22. lsistopada 1914. u Nedelišću. Ro­ditelji: Ivan i Terezija, r. Šestan, ulazak u Franjevački red (oblačenje): 27. kolovoza 1932. kao klerik, jednostavni zavjeti: 28. kolovoza 1933., svečani zavjeti: 22. kolovoza 1937. Studij teologije u Toulous (Francuska), svećeničko ređenje: 7. kolovoza 1938., a mlada Misa 1938. u Nedelišću, 1939. godine: studij filozofije, Zagreb, 1942. godina: profesor vjeronauka na gimnaziji sestara Vinkovki u Zagrebu, 1950. godine: premješten na Trsat (Rijeka): jedno vri­jeme je profesor teologije na riječkoj bogosloviji; prošao je i kroz zatvor, ali nakon ispitivanja pušten na slobodu. 1956. godine odlazi u Pariz, služba neodređena, 1970 - 976: apostolski misionar, dušobrižnik Hrvata u Sydneyu (Australija) zajedno s p. Svendom. Umro 12. 2. 1992. godine. 

Dragutin Bacinger rodio se 24. rujna 1938. u kršćanskoj obitelji Josipa i Marije rođene Novak u Nedelišću. U rodnom mjestu polazio je i pučku ško­lu, a gimnaziju 3 godine u Čakovcu, a 5 godina u Zagrebu, u Nadbiskup­skom sjemeništu na Šalati, gdje je položio ispit zrelosti 1957. g. Završio je redoviti teološki studij u 12 semestara na Bogoslovnom fakultetu u Zagre­bu. Za svećenika je zaređen na Petrovo 29. VI. 1964. Bila je to najbrojnija grupa ređenika od rata do tada. U kolovozu 1964. bio je poslan u Krašić za privremenog upravitelja župe, te ondje ostaje i župnikom nakon smrti preč. Vranekovića od 1965. do 1969. Prelazi za župnika u Hrašćanu od 1969 - 1971, a potom u Belec od 1971 - 1978. Tada je bolest jače nastupila po prvi puta, te je bio razriješen župničke dužnosti i upućen na liječenje. Imao je teškoće sa želucem. Međutim, nakon oporavka u Adventu 1978. po­staje župnikom u Goričanu. Tu je smirio »duhove« i revno radio do svoje prerane smrti. Godine 1980. privremeno se brinuo i za župu Draškovec, dok smo ondje izgubili mladog župnika vlč. Božidara Jurkija, a 1981. g. je ime­novan bilježnikom donjomeđimurskog dekanata. Umro je 10. 12. 1990. go­dine.

Đuro, fra Jure Marciuš, rodio se od oca Blaža i majke Regine r. Šafarić, 24. travnja 1912. kao najmlađi između petero braće i dviju sestara. Od malih nogu je pokazivao interes za Crkvu i njenom služenju, ali životne i druge okolnosti bile su takve, da se školovanjem nije mogao opredijeliti za svećeničko zvanje. Ipak, kao 21 – godišnjak, 1933. pristupio je varaždinskim kapucinima kao kandidat za časnog brata. Nakon šestomjesečnog staža,  upućen je u istom zvanju u Kapucinski samostan u Ptuj, a odande u Škofju Loku, pa Dubrovnik, gdje ostaje do 1938. tj. do odlaska na odsluženje vojnog roka u Niš, gdje ga je zatekao i početak II. svjetskog rata. Kraj rata je dočekao skrivajući se kod kuće, kao i mnogi drugi. 1968. upućen je na dužnost časnog brata u Karlobag do 1985., kada je premješten na istu dužnost u kapucinski samostan u Osijek, gdje je ostao sve do smrti 5. ožujka 1994. Na izričitu želju, pokopan je 8. ožujka 1994. u kapucinsku grobnicu na varaždinskom gradskom groblju.

Dr. Antun Pintarić, rodio se 1. siječnja 1901. u Nedelišću od roditelja Lovre i Katarine rođene Vukšić. Pučku školu polazi u Nedelišću, I — IV. razreda građansku školu s latinskim tečajem u Čakovcu, V-VI razred humanističku gimnaziju kod otaca piarista u Nagykanizsi, VII – VIII. razred u Nadbiskupskom liceju u Zagrebu, gdje je 1917. godine stupio u sjemenište. Ispit zrelosti je položio 16. prosinca 1921. godine u Szèkesfehèrvàru u Mađarskoj, na mađarskom jeziku. Teologiju je studirao u Zagrebu na Bogoslovnom fakultetu i to 4 semes­tra kao izvanredni student, a nakon položene mature 1921. godine 4 semestra kao redoviti student.  Za svećenika je zaređen 22. srpnja 1923. po nadbiskupu mons. dr. Antunu Baueru. Bio je kapelan u Gradini 1923. god., u Gornjoj Rijeci 1923. – 1927. a po­tom kraće vrijeme u istoj župi upravitelj do siječnja 1928., kapelan je u župi Mače od siječnja 1928. do 1933. godine a potom u Gornjoj Stubici od 1933. do 1934. godine. U vrijeme kapelanovanja studira pravo u Zagrebu i Budimpešti  te je ondje promoviran za doktora kanonskog prava 13. lipnja 1931. U Zagrebu je nastavio i postdiplomski studij teologije, te je doktorirao iz bogoslovlja 12. lipnja 1934. na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Nisu ga uključili u odgovarajuće službe, nego su ga 27. rujna 1934. ime­novali župnikom u siromašnoj vinogradarskoj župi Sv. Barbare u Natkrižovljanu. Ondje djeluje kao župnik do umirovljenja 1. listopada 1975. Na­kon toga živi u Svećeničkom domu na Kaptolu u Zagrebu. Umro je na Cvjetnicu u Vojnoj bolnici na Šalati u Zagrebu 11. travnja 1976., a pokopan je 13. 4. 1976 u rodnom Nedelišću. Na sprovod su došli iz Zagreba biskup mons. Mijo Škvorc, kanonik dr. Antun Ivandija i tajnik nadbiskupije dr. Stjepan Kožul. Pintarić je bio revan u službi, kroz čitav župnički život svaki dan je redo­vito adorirao jedan sat pred Presvetim u crkvi, i ljeti i zimi, poznat kao is­povjednik i Marijin štovatelj. Nikada nije uzimao 3 obroka na dan, skrom­no se odijevao, vozio biciklom i čitavog života se uzdržavao od alkohola, iako je bio u vinorodnoj župi.

Fra Peter Istvan Szencsar rođenje 16. studenoga 1882. godine u Dunjkovcu. Stupio je u Franjevački red 19. listopada 1899. te je za svećenika za­ređen 1905. godine. Službovao je uglavnom po Franjevačkim samostanima u Mađarskoj. Umro je u Siklosu 6. prosinca 1946. godine.

Petar Mikulec (1823)

Marija s. Damira Pergar, rod. 22. kolovoza 1955. god. u Nedelišću, od oca Stjepana i majke Marije, r. Oreški. Potječe od deseteročlane kršćanski odgojene obitelji. Članica je družbe FDC, sa sjedištem u Zagrebu, Nova Ves 16, u čiju je družbu stupila 2. srpnja 1972. god. Nakon godinu dana provedene kandidature i dvije godine novicijata, u Granešini i u Hvaru, upisala je katehetski i glazbeni Institut u Zagrebu, te isti završila 1982. godine. Prve zavjete položila je 5. kolovoza, 1975. god. u Zagrebu, a doživotne 5. kolovoza 1982. god. u Sarajevu. U družbi obavlja službu katehistice i orguljašice a djelovala je u žu­pama: Križevci od 1982. do 1984. god., u Zadru od 1984. do 1987. god. za­tim u Granešini od 1987. do 1990. god. Od 1. rujna 1990. nalazim se u župi Križ.

Dinka Marija Kovačić, sestra družbe »Kćeri Božje Ljubavi.« Rođena 2. 8. 1954. god. u brojnijoj obitelji od oca Ivana i majke Marije rod. Đuran u Nedelišću. Osnovnu školu završila u Nedelišću, srednju u Varaždinu. Na­kon završene srednje škole 3. 8. 1972. god. ulazi u družbu sestara »Kćeri Božje Ljubavi« u Zagrebu. God. 1975, 5. kolovoza, polaže prve zavjete u Granešini, a 5. kolovoza 1982. god. doživotne zavjete u Sarajevu. Radila je u više samostana i župa: Zagreb, Bistrica (Bosna), Petrinja, Granešina, Križevci i Koprivnica, gdje i sada djeluje.

Anđelina Jelena Plaftak, rođena je 10. svibnja 1925. u Zagrebu, a krštena 22. svibnja 1925. u Nedelišću. Pučku školu završila je u Pušćinama. U sa­mostan Uršulinki stupila je u Varaždinu 22. svibnja 1943. godine. Većinu re­dovničkoga života provela je u Varaždinu - tu je devet godina obavljala službu sakristanke u župnoj crkvi Sv. Nikole. Osam godina boravila je i u Slavonskom Brodu (1957. do 1965. godine).

Časna sestra Konradina Jelena Oreški, rođena je 3. kolovoza 1927. u Nedelišću. Roditelji Mirko i Jelena r. Serec u katoličkom duhu su odgajali svoje 12 djece. Kćerki Jeleni posebno su odvojili dinar i kupovali dobre knjige. U samostan je pošla 1948. a zavjete učinila 1950. Službovala je: Varaždin, Sombor, Zagreb, Slavonski Brod i u samostanu Uršulinki u Varaždinu, gdje je radosno slu­žila Bogu i bližnjemu. Na kraju novicijata položila je privremene zavjete na tri godine. Kroz to vrijeme radila je u kuhinji, praoni, sakristiji, na gospodarstvu i u kon­viktu. 31.5. 1947. položila je vječne zavjete.  Nakon vječnih zavjeta radila je šest godina u Varaždinu u kuhinji kao kuharica, zatim na gospodarstvu do 1972, a onda dvije godine u Gračanima u Vrtiću kod djece, pa šest godina u Vlaškoj kao kuharica i u Gračanima.

Bernardica Kocijan rođena je 7. 1. 1924. u Nedelišću od majke Mari­je, rod. Cimerman i oca Đure Kocijan. Kad je imala četiri i pol godine umrla joj je majka. Završila je četiri razreda osnovne škole. Do svoje četrnaeste godine bila je dosta tašta. Tada se dogodio jedan preokret u njezinom životu, kojeg pripisuje posredovanju Majke Božje Bistričke. U petnaestoj godini je hodočastila s romarima pješke na Mariju Bistricu, i od onda njen se život sasvim izmijenio. Javlja se u njoj želja za samostanom. Tri puta je tražila kod časnih sestara uršulinki u Varaždinu da ju prime ali je bila odbijena. Na blagdan svetih apostola Petra i Pavla, 1940., u svojoj sedamnaestoj godini, došla je u Varaždin sa željom da i četvrti put pozvoni na samostanska vrata i moli za prijem u samos­tan. Kod svete Mise u crkvi osjetila je jednu sigurnost: »Danas će se ispu­niti tvoja vruća želja, danas te neće odbiti«. I zaista, kad je malo kasnije iznijela svoju molbu zamjenici časne majke — a bila je to dobra majka Klaudija, ona  je rekla da može doći. I 25. srpnja 1940. došla je u samostan. Tu se najprije kao kandidatica pripremala za ulazak u novicijat. Dan njezinog oblačenja bio je 5. 3. 1942. Sa redovničkim odijelom dobila je i novo ime s. Bernardica.

Benjamina Jelena Đud, rođena sam 3. rujna 1918. godine, kao deveto od četrnaestero djece. U samostan stupila 1935. g u Varaždinu. Tu je bila kao kandidatica, a novicijat je provela u Slove­niji. Poslije novicijata vratila se u Varaždin na daljnju redovničku for­maciju do vječnih (doživotnih) zavjeta. Nakon završene formacije otišla je u Zagreb, Vlaška 75 i bila kuharica. Kad su u Varaždinu bile veće potrebe, opet se tamo vratila, gdje je bila do 1964. Vrijeme od 1964 - 1972. provela je u Slavonskom Brodu, a od 1972 - 1978. bila je u Zenici, odakle se vratila u Zagreb.

Sestra Florencija Cimerman - Julijana, rođena je 08. 02. 1922. godine u Dunjkovcu kod Čakovca, od oca Stjepana i majke Katarine, rođene Logožar. Stupila je u našu Družbu 25. 01. 1940. godine. Privremene zavjete polo­žila je 15. 08. 1942., a doživotne 1946. godine. Službovala je u Sisku, Zlataru, Vrbasu, Petrovaradinu, Velikom Bukov­cu, župi, Okić. sv. M., župi, Zagrebu, kući matici, Oriovcu, i opet u Velikom Bukovcu u svojstvu kuharice. Od 1976. godine boravi u Lovrečin.

Sestra Selma Župančić - Eva, rođena je 28. 06. 1913. godine u Nedelišću, Čakovec, od oca Ivana i majke Kate, rođene Višnić. Završila je bolničku školu. Službovala je u Sarajevu, Zagrebu, Ogulinu i Rijeci kod bolesnika i u la­boratoriju — Waserman. Godine 1955. odlazi u Kanadu i boravi kod sestre u Nvagere Falls. Zatim je u Lacawani USA bolničarka i polaže šoferski is­pit. Iza toga radi kao medicinska sestra u Buffalo, dijeces. bolnici. Od 1974. je III savjetnica delegate u Lackawanni, a radi u Emergen. Hospital. Od 1971. radi u laboratoriju u Veteran's Hospital u Buffalo. Od 1973. boravi u West Seneca, a radi u laboratoriju.

Sestra Desanka Tomašić - Marija, rođena je 25. 03. 1913. godine u Nedelišću, općina Čakovec, župa Nedelišće, od oca Ivana i majke Uršule, ro­đene Katanek. Završila je bolničku školu. Posebni stručni ispit za medicinsku sestru i vozački ispit. Stupila je u Družbu 05. 11. 1931. godine. Privre­mene zavjete položila je 21. 11. 1933., a doživotne 1936. godine. Službovala je u svojstvu bolničarke i medicinske sestre u Sarajevu, Za­grebu, bolnici sestara milosrdnica, u Beogradu, Vrbasu, gdje je i predstojni­ca sestarske zajednice. Zatim u Zagrebu, kući matici provincijalna savjetni­ca i 6 godina kućna ekonoma. Od 1979. godine boravi u Lovrečini, gdje je također bila predstojnica.

Marija Senčar, sestra Marija Hilarija, rođena je 23. rujna 1881. godine u Dunjkovcu. U red Kćerke Sv. Franje Asiškoga stupila je 1905., prvi zavjet položila 1908, a vječni zavjet 1933. godine. Umrla je u Rumunjskoj (selo Szaszvaros ili Radna) 22. siječnja 1952. godine.

Katarina Senčar, sestra Marija, Maura, rođena je 15. travnja 1885. godi­ne u Dunjkovcu. U red Kćerke Sv. Franje Asiškoga stupila je 1905. godine, prvi zavjet položila 1908. i vječni zavjet 1933. godine. Službovala uglavnom u Mađarskoj. Umrla je kod Pećuha 4. srpnja 1957. godine.