Dragi vjernici,
Lako bismo mogli zaboraviti, no Božić je Božji rođendan. I u gužvi oko pripreme za Božić, od poklona, kuhanja, kićenja kuća i borova vrlo lako nam se to dogodi. Sve ćemo drugo obaviti, ali vrlo lako se dogodi da zaboravimo Božji rođendan. Mogli bismo i trebali bismo nešto pokloniti i Bogu, novorođenom Isusu, zar ne?
Što to Bog želi od nas izričito nam govori poslanica Hebrejima koju smo malo prije čuli. U svitku knjige piše: „Vršiti, Bože, volju tvoju!“ To je jedini poklon koji Bog želi i najveći poklon koji možemo dati Bogu. Slijedom toga jednu stvar Bog želi da shvatimo; Dao nam je neprocjenjiv dar prilikom stvaranja, a to je sloboda. Slobodni smo činiti što god želimo. Toliku slobodu nam je dao da neki ljudi čak u svojoj slobodi tvrde da Boga nema. I to je sloboda. Toliko daleko je Bog išao sa slobodom da ljudi mogu čak i to tvrditi. Zamislite koliko je riskirao s tolikim darom. No, ta sloboda dana od Boga ima jednu svrhu. A to je da u toj slobodi, u kojoj možemo svašta tvrditi i činiti, činimo dobro i na taj način vraćamo, poklanjamo slobodu Bogu. Dao nam je slobodu kako bismo slobodni, a ne određeni unaprijed priznali i vjerovali u Boga. Možemo reći NE, a možemo reći i DA Bogu. To on želi vidjeti i primiti od nas. Želi primiti taj naš DA. Sloboda može biti najveći dar, a može biti i jako ružno iskorištena. Svi smo svjedoci toga i svi imamo neko iskustvo u životu kada smo mi ili netko drugi prema nama na krivi i ružan način iskoristili slobodu. I tu se vidi opredjeljenje ili neopredjeljenje za Boga. Sloboda je činiti dobro. To je onaj dar koji nam je Bog dao i to je dar što ga želi primiti natrag. Jer, kada malo bolje razmislimo, što možemo pokloniti Bogu, a da nismo primili od Njega? I što je najvrjednije što u životu imamo? I zavrjeđuje li Bog išta manje od onog najvrjednijeg što imamo? A to je sloboda.
Najveća među svim vjernicima, kraljica… Marija. S čime je zaslužila da je tako nazivamo? Jednom jedinom rečenicom koju je izrekla i s životom kojim je pokazala kome poklanja svoju slobodu: Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj! I ona je bila slobodna žena, sa svojim životnim planovima, željama, namjerama… ali rekla je Bogu - da. Prihvatila je sve muke i probleme koje će kasnije imati. Pa čak i smrt vlastitog sina. Da, znala je i za to, rečeno joj je: mač će ti probosti dušu.
Dala je svoju slobodu Bogu. Vršila je volju Božju. Nastavila je živjeti ne po svojem planu koji je imala za svoj život, već po Božjoj volji. Prihvatila je sve kušnje, muke i tjeskobe koje su je čekale u životu. Znala je da Bog ima planove koje treba po njoj ostvariti.
Isus, isto tako, Bog je, ali On je i čovjek. Upravo se to i spremamo proslaviti ovih dana. Rođenje Boga. Ne smijemo smetnuti s uma da je Isus i pravi Bog, ali i pravi čovjek. U sebi je imao dvije naravi, i božansku i ljudsku. I kad je u trenucima prije muke molio rekao je Oče, neka me mimoiđe ovaj kalež. Njegova ljudska narav bojala se muke i smrti. No, odmah nakon toga prihvaća Božju volju, pa nastavlja, ali ne moja volja, nego tvoja volja neka se ispuni.
Drage sestre i braćo,
Bog nikada neće taknuti u našu slobodu. To je beskompromisni dar koji smo od Njega dobili i nikada nam ga neće oduzeti niti će se u njega miješati. Ali, naša je dužnost shvatiti što s tom slobodom treba činiti i tko nam je slobodu dao. To Bog želi i treba od nas. Da mu damo svoju slobodu kako bi se vršila Njegova volja u ovome svijetu. On, čini se, neće nikako drugačije djelovati u ovome svijetu osim preko nas. I zato kažem da nas treba. A osvijestimo li si činjenicu da smo svi mi hram Duha Svetoga, Boga, i da smo udovi njegove Crkve, onda je to još jasnije. Crkva živi po Duhu Svetome koji je u nama. I zato nas poslanica Hebrejima podsjeća na to što nam je činiti: Vršiti, Bože, volju tvoju!
Zamislite koliko još dobra i ljubavi ima u Božjim planovima s našim životima. Naše je samo prihvatiti Njegovu volju i počinje radost života i tada se otvaraju one, često spominjane u Svetome Pismu, riznice ljubavi i dobrote. Sve to imamo u sebi. Pa stvoreni smo na sliku Božju, u kome čuči ta dobrota i ljubav ako ne u slikama Boga - nama, a Bog je sama dobrota i ljubav? Ako su to mogli svi oni ljudi koje danas nazivamo svetima, tko nam brani i što nas priječi da to činimo i mi? Samo nam treba malo više vjere u Boga. I zato nije bez razloga današnje evanđelje završilo riječima: Blažena ti što povjerova da će ispuniti što ti je rečeno od Gospodina.
Blaženi vi koji povjerovaste da je vaš život dar od Gospodina, da je vaša sloboda dar od Gospodina, i da vaš život i vaša sloboda služe za vršenje volje Božje na zemlji.
Koji nam je inače smisao postojanja? Ima li uopće smisla ako nije to?