PEPELNICA - ČISTA SRIJEDA (POČETAK KORIZME)

 

PEPELNICA - ČISTA SRIJEDA

(POČETAK KORIZMENOG VREMENA)

  

 Zbornoj molitvi Čiste srijede ili Pepelnice molimo da toga dana „započinjemo korizmu posta, molitve i bratske ljubavi, a sve to nabrojano bit će u središtu naših razmišljanja tijekom korizmenog vremena kako bi nam Gospodin udijelio „jakost protiv navala duha zloće i ustrajnost u dobrim djelima“ (Z-118) 

Ime

Crkva od davnine ovaj dan prepoznaje pod imenom Srijeda pepelnica zbog jedinstvenog obreda koji se vršio na današnji dan. Tako su na Srijedu pepelnicu grešnici, u znak pokore, bivali posipani pepelom, a na prijelazu iz desetog u jedanaesto stoljeće pepelom se posipaju i svi vjernici.

 Što se tiče porijekla imena Čista srijeda ima više teorija. Jedna od njih je da se toga dana pepelom detaljno čistilo kućno posuđe, a druga, vjerojatnija teorija je ona da su vjernici od toga dana pozvani raditi na čistoće svoje duše u čemu im pomaže korizmena pokora.Kako i molimo u zbornoj molitvi Čiste srijede ili Pepelnice, toga dana „započinjemo korizmu posta, molitve i bratske ljubavi“, a sve to nabrojano bit će u središtu naših razmišljanja tijekom korizmenog vremena kako bi nam Gospodin udijelio „jakost protiv navala duha zloće i ustrajnost u dobrim djelima“ (Z-118).

 Pepeo

Pepeo je neizostavni simbol današnjega dana, a praotac naše vjere – Abraham, prvi je u Bibliji koji se ispred Gospodina prepoznaje kao prah i pepeo u trenutku dok ispred Gospodina posreduje za Sodomu:

»Ja se, evo, usuđujem govoriti Gospodinu«, opet progovori Abraham. – »Ja, prah i pepeo! Da slučajno bude nevinih pet manje od pedeset, bi li uništio sav grad zbog tih pet?« »Neću ga uništiti ako ih ondje nađem četrdeset i pet«, odgovori. »Ako ih se ondje možda nađe samo četrdeset?« – opet će Abraham. »Neću to učiniti zbog četrdesetorice«, odgovori (Post 18, 27-29).

No, dok se čovjek prepoznaje kao ništavilo, kao prah i pepeo, s druge strane u istom ovom tekstu do izražaja nam dolazi i punina Gospodinova milosrđa prema čovjeku koji je stvoren na Njegovu sliku i priliku, odnosno iako je čovjek napravljen od praha zemaljskog, u njegove nosnice udahnut je i dah života (usp. Post 2,7). I upravo je to tema današnjega dana, ali i činjenica s kojom će čovjek biti suočen tijekom cijele korizme: grešnost – milosrđe te smrt – život.

Tako je i sam pepeo kroz čitavu ljudsku povijest ostao podsjetnik na prolaznost, čišćenje ili poniženje, a u kršćanskoj tradiciji, kao i u židovskoj, simbol je pokore. A ako je simbol pokore, onda se u ovom kontekstu može reći i da je simbol poziva na obraćenje, odnosno na novi život. Sve to lijepo u sebi sažimaju riječi iz Evanđelja po Mateju (11, 21): Tada stane prekoravati gradove u kojima se dogodilo najviše njegovih čudesa, a oni se ne obratiše: »Jao tebi, Korozaine! Jao tebi, Betsaido! Da su se u Tiru i Sidonu zbila čudesa koja su se dogodila u vama, odavna bi se već oni u kostrijeti i pepelu bili obratili. Ali kažem vam: Tiru i Sidonu bit će na Dan sudnji lakše negoli vama.«
Što se tiče prvih stoljeća kršćanstva, Tertulijan progovara o pepelu kao znaku pokore palih kršćana, a sv. Ciprijan govori o pokornicima koji se u zajednici bacaju ničice i valjaju se u pepelu, također u znak pokore. Sv. Izidor pak tumači zašto gesta posipanja pepelom: da se pokornici sjete da su prah i pepeo ili da si osvijeste da su postali prašinom, odnosno zli; baš kao što je i prvi čovjek, kada je sagriješio, vraćen u prah odakle je i uzet.

izvor: https://www.zg-nadbiskupija.hr/dokumenti/aktualnosti/pepelnica-sto-gospodin-zeli-31793


Ispis   E-mail