U našoj crkvi nalazi se kip sv. Sebastijana (na oltaru sv. Antuna Padovanskoga). Prikazan je zavezan na drvetu kako je pogođen strijelama. Najstariji povijesni dokument "Depositio martyrim" iz 354.g., koji ovoga sveca smjesta na dan 20. I., jest komentar sv. Ambrozija na psalam 119., u kojemu ovaj svetac o sv. Sebastijanu spominje da je rođen u Milanu, te da se kasnije, 270.g., preselio u Rim, premda za to ne daje razloge. Ovi malobrojni povijesni podaci kasnije su nadopunjeni, osobito u V.stoljeću. Na osnovu ovih izvora o sv. Sebastijanu možemo reci da je kršćanstvo primio još u djetinjstvu. Kasnije se posvetio vojnićkom staležu.  Bio je dobar i pouzdan vojnik, te je u kratkom vremenu stigao do zapovjednika carske tjelesne straže. Bila je to straža cara Dioklecijana, koji prvih godina svoje vladavine nije progonio svoje kršćane, pa je to pogodovalo da su se i neki visoki državni činovnici priklonili kršćanstvu. No, 303.godine došao je progon kršćana. Sebastijan je svoje kršćanstvo smatrao veoma ozbiljno i nije se dao pokolebati. Polazio je u tamnice i ondje tješio i bodrio brojne zatvorene kršćane. Tako je pomogao dvojici brace, Marku i Marcelijanu, da ne zataje svoju vjeru već da umru kao mučenici.

Zbog ovoga njegova djela, papa Kajo (Gajo) nazvao ga je "braniteljem kršćana". No, zbog toga i drugih djela poduzetih u korist zatvorenih kršćana, bio je tužen caru Dioklecijanu. Sada je i sam optužen i zatvoren. Nikakve prijetnje nisu ga mogle slomiti.  Osuđen je na smrt, i to na strašnu smrt, koja je ovjekovječena brojnim slikama.

Privezan je za stablo, a kohorta Mauritanijskih vojnika gađala ga je strelicama. Krv je tekla iz brojnih rana i on se srušio. Pristupila mu je kršćanka po imenu Irena hoteći ga pokopati. Opazivši, da još daje znakove života, dala ga je odnijeti kući, te ga je sama njegovala sve dok nije ozdravio. Sebastijan nije htio završiti kao bjegunac od mučeništva, pa je opet posao u carsku palaču ususret samome caru. Car ga je predao na grozno bičevanje do smrti, a tijelo mu je bačeno. Hrabri kršćani su ga izvukli i pobožno sahranili u katakombama. Kasnije mu je u Vječnome Gradu podignuta veličanstvena bazilika, gdje se i danas nalaze njegove relikvije.