KRUH ZA DALEKO PUTOVANJE

1Kr 19,4-8; Ps 34,2-9; Ef 4,30 – 5,2; Iv 6,41-51

            Kada bi čovjek putovao pješice iz Hrvatske u Španjolsku trebao bi biti zdrav s dobrom kondicijom, redovito jesti i piti po putu, odmarati se, čuvati se lopova i još mnogo toga kako bi sretno dospio do cilja. Isto tako je putovanje u Nebo vrlo dalek put, a opet samo jedan Put vodi do neba. I za to putovanje čovjek se treba još bolje pripremati i imati duhovnu kondiciju, redovito se krijepiti Presvetom Euharistijom, odmarati se u Bogu zapovjedanim blagdanom i nedjeljom, čuvati se grijeha i đavla. To je jedini način, to je jedini Put da stignemo do vječnog odredišta.

            Danas smo slušali u Prvome čitanju iz Prve knjige o kraljevima o proroku Iliji. Njega je anđeo nahranio kruhom i poslao na daleki put. Ta hrana dala mu je snage da je mogao četrdeset dana i noći hodati do gore Horeb, na kojoj je u davnini Mojsije primio Dekalog. Gospodin Isus pak govori da je On kruh koji je s neba sišao i koji hrani čovjeka za vječno putovanje.

            Evanđelist Ivan nam kaže: „ Židovi mrmljahu protiv Isusa što je rekao: »Ja sam kruh koji je sišao s neba.« „ Glagol mrmljati se spominje u negativnome kontekstu i u Knjizi Izlaska kada je narod mrmljao protiv Mojsija i Arona što nemaju ništa za jelo (o tome smo slušali prošli puta). „Mrmljati“ označava vrlo pobunjene osjećaje protiv Boga. Dakle, ni onda ni sada Židovi ne uviđaju Boga koji je s njima. No, u ovome kontekstu kada evanđelist Ivana spominje „Židove“ misli prije svega na židovske vlasti Betsaide i Kafarnauma, mjestima gdje je Isus to propovijedao.  Oni, dakle, posve jasno razumiju što Isus govori. Razumiju da govori o sebi u božanskome licu. Zbog toga su mrmljali: „Nije li to Isus, sin Josipov? Ne poznajemo li mu oca i majku? Kako sada govori: ’Sišao sam s neba?’“ Oni žele reći da ga poznaju i znaju da je samo čovjek. Za njih Bog ne može postati čovjek, biti jedan između njih. Prihvaćaju doduše Boga, ali onoga koji je daleko u visinama. Bog koji bi bio čovjek bio je za njih nemoćan Bog od kojega nemaju koristi.

            „Ne mrmljajte među sobom!“ odgovorio im je oštro Isus. Naime, Židovi su ga prekinuli svojim mrmljanjem kada je govorio o volji Božjoj; da tko god vidi Sina i vjeruje u Njega ima život vječni i On će ga uskrisiti u posljednji dan. Tako i mi ne mrmljamo među sobom kada nam Bog govori preko svećenika ili Crkve. Radije poslušajmo što nam se govori i prihvatimo dogme i crkveno učenje jer ono je za naše dobro, za naše daleko putovanje u vječnost.

            Gospodin Isus nastavlja svoju propovijed: „ Nitko ne može doći k meni ako ga ne privuče Otac koji me posla. I ja ću ga uskrisit u posljednji dan.“  Tjelesno su Židovi mogli doći k Isusu, no vidimo da im je duh vrlo daleko od Gospodina. K Njemu dolaze duhom samo oni koji su spremni na suradnju s nebeskim Ocem. Prisjetimo se majke Isusove kako je pristala na suradnju s Bogom. Tako i mi surađujmo s Bogom da nas privlači k sebi. Biti privučen je neizmjerni dar Božji kojega trebamo cijeniti. Krist takvima obećava uskrsnuće u posljednji dan. Uskrsnuće pak znači novi život u tijelu i duhu i Bogu.

            Gospodin potom citira proroke“Sve će Bog poučavati.“ Kad Gospodin citira proroke koji su Židovima, posebice vjerskim vlastima, itekako poznati, On govori da On jest Taj o kojemu su proroci pisali. On je pravi Bog koji podučava narod. I tko čitat proroke i nastoji ih razumjeti i po njima živjeti, Bog Otac ga privlači. Pošto Židovi čitaju proroke, a ipak ne dolaze k Isusu, dakle, ne žive po njima i ne razumiju ih.

            Isus potom objašnjava: „Ne kažem da je tko vidio Oca.“ Između ostaloga, tako piše u Svetome pismu da je Mojsije vidio Boga i to samo malo kao s leđa i to jer mu je Gospodin dao tu milost. Isus pak kaže da nitko nije vidio Oca osim onoga tko potječe od Njega. I zato Gospodin kaže da je za to potrebna vjera: „Zaista, zaista kažem vam, onaj koji vjeruje ima život vječni.“  Mi također nismo vidjeli svojim očima Boga, no po sakramentu krštenja Bog nam se daje iskusiti upravo po vjeri. Vjera nije nešto što se vidi, već vjera je naš slobodni i razumski čin prihvaćanja Božje objave koja nam je zapisana u Sv. Pismu.

            Boga pak ćemo gledati kada nas Gospodin pozove k sebi. Do toga dana treba još putovati. Neki su bliže, a neki dalje tom pozivu. No, ako želimo sretno dospjeti do kraja našega životnoga puta, potrebno je hraniti se Kruhom života. Tko jede taj Kruh s neba, moći će vidjeti i Oca. Taj Kruh daje život i snagu. Taj Kruh je savršen jer daje i odmor u svetoj Ispovjedi. Kruh života ujedno nas i brani od đavla i njegovih napasti. Kruh života nas čini spremnim dajući nam duhovnu kondiciju po svetom evanđelju. Stoga, rado pristupajmo tome Kruhu u svetoj pričesti. Klanjajmo se tome kruhu jer On nas liječi. Budimo dostojni toga Kruha, dajući se Ocu da nas privuče, a odvuče od naših teških grijeha.  Svemu tome neka nam bude uzor već spomenuti primjer BDM. Tako neka bude, amen.

SVI ČLANCI