O GRAĐANSKIM I VJERSKIM DUŽNOSTIMA

Iz 45, 1.4-6, Ps 96, 1.3-5.7-10a.10c, 1Sol 1, 1-5b, Mt 22, 15-21.

            Gospodina Isusa Krista kušali su farizeji i herodovci, dvije političke skupine koje su među sobom suprotstavljene. No, udružuju se poradi zajedničkoga neprijatelja te mu postavljaju pitanje: „Učitelju! Znamo da si istinit te po istini putu Božjem učiš i ne mariš tko je tko jer nisi pristran. Reci nam, dakle, što ti se čini: je li dopušteno dati porez caru ili nije?“ Dakle, prvo mu laskaju nazivajući ga „učiteljem“ kao da se žele dati od njega poučiti. No, pravi smisao njihovog laskanja je diskreditirati Gospodina Isusa u očima naroda ili pak ga dati zatvoriti po rimskim vlastima. Ako bi odgovorio da treba plaćati porez caru, tada bi se pokazao da surađuje s Rimljanima i narod ga više nebi slijedio, a ako bi odgovorio da ne treba plaćati porez tada bi ga rimske vlasti uhitile i tako bi se farizeji i herodovci  ga riješili. No, Isus jest Bog i on zna njihovu podlost, njihovu opakost i traži da mu pokažu carev novac. Tu je dobro primijetiti da oni imaju uza sebe novac, denar, na kojemu je carev lik. Po židovskome zakonu to je bilo kršenje Božje uredbe koja je zabranjivala čovjeku praviti si likove i idole i njima služiti ili se njima koristiti. Tu se, dakle, vidi njihova licemjernost. Zato Gospodin odgovora na najmudriji način: „Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje.“ Podajte caru ono što je njegovo, gdje je njegov lik, a to je novac, a Bogu predajte ono gdje je njegov lik, a to e čovjek jer je on slika i prilika Božja. Danas ćemo promišljati što mi vjernici katolici moramo dati danas caru, a što Bogu, tj. koje su naše građanske, a koje su naše vjerske dužnosti.

  1. Građanske dužnosti katolika. Dokument Drugoga vatikanskoga sabora „Lumen gentium“ govori između ostaloga da na vjernike laike spada da traže kraljevstvo Božje baveći se vremenitim stvarima i uređujući ih po Bogu. Kompendiji socijalnog nauka Crkve obrazlaže da vjernici moraju služiti Bogu na raznim područjima društvenog života. Prije svega dužnost svakoga vjernika je da služi Bogu preko služenja ljudskoj osobi. Vjernik treba nastojati ljubiti svakoga čovjeka po primjeru Isusa Krista pa je potrebno se zauzimati za osobno obraćenje ali i za poboljšanje društvenih struktura. Građanska dužnost vjernika je da promiču ljusku dostojanstvo neumorno se zalažući za život od začeća pa do prirodne smrti. Onaj katolik koji se zalaže za abortus ili eutanaziju ili neki drugi oblik ubijanja ili iskorištavanja čovjeka, prestaje biti katolikom i na sebe navlači sud Božji. U tome smislu se vjernik zalaže i za dostojanstvo braka i obitelji kao prirodne zajednice između jednoga muškarca i jedne žene po čijoj ljubavi dolaze djeca na svijet. Vjernici katolici služe i u kulturi te je to jedna od građanskih dužnosti. Dužnost je vjernika da promiču kršćansku kulturu i u književnosti i filozofiji i umjetnosti, filmu, kazalištu, glazbi i medijima. Kršćanin će sve kulturne djelatnosti prožimati kršćanskim duhom u skladu s naukom svete Crkve. Vjernici katolici imaju i građanske obveze u gospodarstvu. Vjernik se u gospodarskim djelatnostima ponaša uvijek pravedno i transparentno, ali i solidarno. Vjernici imaju i političke građanske obveze te vjernik ne bježi i ne zazire od politike, nego se njome služi kako bi se ostvarilo opće dobro. Vjernik nije pasivni promatrač političke zbilje oko sebe, nego je aktivni sudionik te ga se tiče sudbina njegova mjesta, općine, županije, države ali i cijeloga svijeta. Dužnost vjernika je da vode brigu o zdravom i čistom okolišu i da su ekološki svjesni posljedica zagađivanja prirode koju nam je Bog povjerio da vodimo o njoj brigu.
    Možemo reći da „caru carevo“ odnosi se u opisanome duhu za nas vjernike XXI. Stoljeća.
  2. Vjerske dužnosti katolika. Vjerske dužnosti mogli bi sažeti u Pet crkvenih zapovijedi. One su, kako nam navodi KKC (br.2041-2043) potrebne da bi ostvarili minimum za duh molitve, moralnu založenost i rast ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Prva zapovijed glasi: Svetkuj zapovjedane blagdane i slušaj pobožno svetu Misu u nedjelju i blagdane. Dužnost je katolika da aktivno slave svetu Misu svaku nedjelju i zapovjedani blagdan, a ne samo prigodno. Žalosno je kada katolici shvaćaju svetu Misu kao nešto prigodno. Druga zapovijed glasi: Svake se godine najmanje jedanput ispovijedi i o Uskrsu pričesti. Dužnost je katolika da se redovito ispovijedaju, svaki puta kada imamo teški grijeh i da onda se pričestimo Tijelom Kristovim. Treća zapovijed glasi: Posti zapovjedane postove i u određene dane ne mrsi. Možda je ta zapovijed najmanje shvaćena ozbiljno, a bez posta i nemrsa, bez pokore i žrtve, nema istinske vjere. Ne možemo se zvati katolicima, ako ne poštujemo Kristovu žrtvu, Njegovu muku i smrt na križu. Četvrta zapovijed glasi: Drži se ženidbenih zakona svete Crkve. Tu se podrazumijeva poštivanje bračnoga morala, ali i poštivanje vremenskih crkvenih razdoblja u godini jer nije svako prikladnu za crkvenu ženidbu. Npr., u Korizmi i adventu nije prikladno da zaručnici planiraju ženidbu jer je to razdoblje pokore i posta. Peta zapovijed glasi: Doprinosi za crkvene potrebe. Potrebno je da svi katolici unutar jedne župne zajednice doprinose materijalno za uzdržavanje svećenika, za Caritas, za misije, za uzdržavanje crkvenih zgrada i za redovito funkcioniranje župne zajednice. Nije pravedno ako netko ne doprinosi iz nemara ili još gore iz škrtosti.

            Možemo na kraju zaključiti da građanske dužnosti vjernika katolika označavaju Kristove riječi: „Caru carevo“, a vjerske dužnosti vjernika katolika znače Kristove riječi „Bogu Božje.“ Ako želimo imati građanska i vjerska prava, prvo moramo ispunjavati naše dužnosti. Tako neka bude, amen.