ISUS KRIST JE DOM MOLITVE ZA SVE NARODE

Iz 56, 1.6-7, Ps 67, 2-3.5-6.8, Rim 11, 13-15.29-32, Mt 15, 21-28.

            Neki kršćani smatraju da će biti uslišani ako izmole dovoljan broj molitava. Tako se pouzdavaju u svoja djela i zasluge, a ne pouzdaju se u Boga od kojega svako dobro dolazi. Današnje sveto evanđelje nam govori o snazi vjere i koga Gospodin uslišava. Čuli smo da je žena kananka molila Gospodina Isusa da joj ozdravi opsjednutu kćer, no Gospodin ništa nije odgovarao na njezine prošnje. Zašto? Naime, žena je vikala za Gospodinom riječima: „Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov!“ Taj zaziv nije tako bezazlen kako nam se može činiti. Taj zaziv Isusa oslovljava kao Mesiju, obećanog potomka Davidova, a znamo da Gospodin nije sin Davidov, nego Sin Božji. Mesija, sin Davidov, trebao je osloboditi Izraelce i uspostaviti Izraelsko kraljevstvo. Stoga Isus šuti na to njezino zazivanje. Ona ipak ustraje u svojem naumu te dolazi do Isusa i baca se na koljena pred njega, moleći ga: „Gospodine, pomozi mi!“ Isusa pak počinje kušati njezinu vjeru te joj odgovara rekli bi odrješito i pomalo grubo. No, žena je uporna i daje odgovor Gospodinu na sve njegove riječi. I na kraju Isus je zadivljen njenom vjerom te ju uslišava riječima: „O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš.“ Možemo reći da u Isusu Kristu, novome Hramu, ispunja se proročanstvo proroka Izaije koje kaže: „…moj dom će se zvati domom molitve za sve narode.“ I zato ćemo promišljati danas o Isusu Kristu kao „domom molitve za sve narode.“

Isus Krist jest dom molitve. Ako se molimo u Isusu Kristu trebamo se moliti. Ako naša molitva nije u skladu s Kristovom molitvom, ona je isprazna, poganska, sebična. Krist kada se molio razgovarao je prije svega s Ocem, a ne da bi nešto tražio. Njegova molitva ima svrhu biti s Ocem i slaviti Oca, stoga Gospodin se i obraća Ocu riječima: „Slavim Te Oče…“ Tako i mi svaki puta kada se molimo, molimo tako da slavimo nebeskoga Oca i da budemo radosni kada razgovaramo s njim. Nemojmo ništa očekivati od nebeskoga Oca, doli zajedništva, utjehe i ljubavi. Molitva jača naš duh jer u proslavi Oca, šalje nam Duha Svetoga koji naš duh prenaša k Njemu. Duh koji boravi u Bogu je snažan duh kojega ne može ništa pokolebati. Zato je potrebno u Isusu Kristu se moliti jer bez Isusa Krista ne možemo do Oca, a onda ne može nam se dati Duh Sveti.

Isus Krist je za sve narode. Psalmopojac David pjeva: „Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas, obasjao nas licem svojim, da bi sva zemlja upoznala putove tvoje, svi puci tvoje spasenje!“ I zaista, Bog nam se smilovao kada je dao svojega Sina za nas, a dao ga je nama, predao ga „u ruke grešničke!“ Po Isusu Kristu mi baštinom blagoslov. Taj blagoslov stječemo vjerom i djelima. Vjerom u Božju ljubav, milosrđe i svemoć i vjerom da smo spašeni od grijeha i vječne smrti po Isusu Kristu. Tu vjeru stječemo dobrim djelima prema bližnjima. Stoga, nikada ne smijemo biti ograničeni samo na jedan narod ili jednu skupinu ljudi, nego kršćanin je pozvan biti „svima sve“ kako nam govori sv. Pavao. Isus Krist je za sve narode, za svaku dob, svaki stalež, i za muški i ženski spol, i za siromaha i bogataša. Svi smo pozvani upoznati putove Božje i njegovo spasenjsko djelovanje.

Nitko nije isključen iz Božjega kraljevstva, osim ako čovjek sam sebe ne isključi. Isus Krist je došao da spasi od grijeha i vječne smrti svakoga tko mu povjeruje, te da svakome čovjeku navijesti radosnu vijest, a to je: Bog je ljubav. Ne smijemo se pouzdavati u svoje zasluge, već u Božje milosrđe. Stoga, Krist nam je uzor i primjer molitve koja uvijek mora slaviti Oca i koja mora imati temelj u dubokoj vjeri prema Trojstvenom Bogu. Tako neka bude, amen.