- 0
- 1
- 2
- 3
- 4
- 5
- 6
- 7
7. NEDJELJA KROZ GODINU – „Vlastan je sin Čovječji na zemlji otpuštati grijeh.“Naš Bog je Bog praštanja. Jesmo li zaboravili tu temeljnu istinu naše vjere? Čini se da nismo. Kao i o ljubavi, tako se i o praštanju nije nikada više govorilo nego što se govori danas. A ima li ga? Može li itko reći da ga nema? Uistinu, toliko je divnih primjera svakodnevnog praštanja među osobama koje se vole, a ipak su povrijedili jedno drugo, između roditelja i djece koji često ne razumiju dobre namjere jedni drugih i učine pogrješne korake za koje se kaju. Znati reći »Oprosti«, jednako je važno kao i reći »Hvala«. Oprostiti je jednako važno kao i biti zahvalan. Praštanje i zahvalnosti nerazdvojno su povezani. No, nije lako praštati. Stoga ne treba zamjeriti onima koji ne mogu oprostiti. Dostatno je prisjetiti se koliko li su uvrjeda primili, koliko su poniženja doživjeli, kroz koliko su patnje prošli... Danas mnogi olako govore o praštanju, kao da bilo tko može oprostiti u ime onoga kojemu je naneseno zlo, tko je žrtva. To jedino može žrtva sama. I nitko je na to ne može i ne smije prisiliti. Praštanje se ne događa iz prisile. Praštanje ne može i ne smije biti dio nikakve političke trgovine ili dogovora. Ono se rađa u srcu, nošeno nadom i vjerom da jedino praštanje donosi zacjeljenje i omogućava slobodan korak kroz život. Današnja nam čitanja pokazuju izvor i put praštanja. Bog je onaj koji prašta. On je onaj koji zaboravlja naše grijehe i čini sve novo, koji nam otvara vrata i onda kada mi mislimo da su zatvorena. Često zaboravljamo to iskustvo ili ga površno doživljavamo. Možda i zato što prihvaćanje vjere u Boga koji prašta i daruje novi početak pretpostavlja svijest o vlastitoj grješnosti i vlastitim granicama. Često, naime, mislimo kako imamo pravo na praštanje i kako nam ga drugi moraju dati, pa u toj »sigurnosti« pomišljamo ... Opširnije |
ŠESTA NEDJELJA KROZ GODINU – „ Ako hoćeš možeš me očistiti!“Ima li koga među nama tko se u životu nije suočio s iskustvom patnje i trpljenja? Ako i ima koga da nije bolovao, zar bi se netko među nama našao tko u dubini duše nije osjetio tugu, napuštenost i nerazumijevanje? Pa kada bi se mogao netko i naći tko nikada nije osjetio ni fizičkih ni duševnih patnji, sigurno nema čovjeka koji se u životu nije suočio s pitanjem patnje kod drugih ljudi? Takvog nećemo naći. Patnja je neizbježan pratitelj čovjekova puta stazom prema vječnosti. Zar nam o tome rječito ne govore toliki bolesnici? Mnogi od nas imali su ih prilike vidjeti u svojoj obitelji. Vidjeli smo ih prilikom posjeta bolnici. Još je teže gledati one ljude koje su trpljenje i patnja stavili na rub društva i koje svi izbjegavaju. To su veliki patnici. A što reći o ratovima, kada se užasna stradanja sruče ne samo na jednog čovjeka ili obitelj, nego i na cijele narode? Prisjetimo se velikih potresa i poplava, snježnih mećava o kojima nas gotovo svakodnevno izvješćuju tisak, radio i televizija. Kolike su obitelji pod utjecajem tih prirodnih stihija ostale bez krova nad glavom! Kolika su djeca još u ranoj dobi morala osjetiti posljedice stradanja! A da ne govorimo o gladi koja je i danas duboko ukorijenjena u nekim narodima, gdje milijuni ljudi, žena i djece svakoga dana ustaju gladni i gladni odlaze na počinak. Sve su ovo činjenice s kojima se svakodnevno susrećemo. Tko od nas nije ostao zbunjen pred pitanjem ljudske patnje? Zašto patnja? Zašto bolest, ratovi i poplave, glad i tolike druge nevolje koje nas prate? To su pitanja koja muče svakog čovjeka. Tim su pitanjem razbijali glavu najveći umovi svijeta. I danas to čine. A mučit će to pitanje i posljednjeg čovjeka koji bude živio na ovome našem planetu. Svu težinu ljudske patnje i ... Opširnije |
5. NEDJELJA KROZ GODINU – „ Ozdravi mnoge koje su mučile razne bolesti.“Današnje nam sveto Evanđelje govori o neizmjernoj brizi i ljubavi koju je Isus pokazao prema bolesnicima. Ima mnogo primjera kako Isus ozdravlja na intervenciju i brigu drugih, koji su se zauzeli kod njega za svoje bolesnike. Isus je dakle stavio brigu za bolesnike kao prauzor ljubavi prema bližnjemu. Prva briga za bolesnike zasjala je u ljudima tek nastupom i naukom Isusa Krista. Isusov primjer i Isusova riječ procvali su brigom za bolesnike. Prve ustanove te brige bile su prve bolnice. One su niknule iz kršćanskih misli i iz kršćanske ljubavi. Prava briga za bolesnike za nas znači kao neko čistilište ovdje na zemlji, jer sam bolesnik je sličan dušama u čistilištu. Njegove su boli kao čistilišna vatra, koja ima da ga očisti od njegovih krivica. Ali briga za bolesnike nije samo čistilište koje čisti od krivica, ona je zlatni rudnik zasluga za nebo. Tko ima bolesnika u kući, ima pravi zlatni rudnik u kojemu se kopa čisto zlato za nebo. Ako kršćansko srce ima smilovanja s bolesnicima, kao da silazi u čistilište da trpi zajedno s dušama koje trpe. Uzima na sebe dio njihovih muka i trpljenja. Svima nam je dobro poznato kako bolesnici postaju pravo čistilište za svoje ukućane. Koliko im prirede neprospavanih noći, koliko muka i odricanja od njih traže. Često se ne zna tko više trpi, da li bolesnik na krevetu, ili zdravi kraj kreveta, koji služi bolesnika. Bog u bolesti već na zemlji čovjeka zatvara u čistilište da u ognju budu izjedene hrđe grijeha s njegove duše. Zato je i služba bolesnika kao vatreno čistilište i divna pokora za grijehe onoga koji dvori bolesnika. Tko je imao duže vremena na brizi bolesnika da se za njega brine i da ga dvori, mogao je ravno unići u nebo ako je samo znao strpljivo iz ljubavi to činiti. ... Opširnije |
4. NEDJELJA KROZ GODINU - „Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš! Znam tko si: Svetac Božji! (Mk 1,24).“Svi mi znamo što je to osjećaj straha. Strah od rata i svega što ratni vihor sa sobom nosi. Strah od potresa i drugih elementarnih nepogoda. Strah od samoće i napuštenosti. Strah od neke teške bolesti. Tko pred tim činjenicama ljudskoga života može ostati ravnodušan? Svi ti ljudski strahovi, sve nedaće, boli i patnje, konačno i sama smrt, imaju izvor i početak u Sotoni, koji se od početka u Bibliji pokazuje kao neprijatelj Božji i kao protivnik Božjega plana za čovječanstvo. Sotona se od početka prikazuje kao neprijatelj ljudske prirode, zavidan čovjekovoj sreći. Od početka se služi lukavštinom i lažima, on je zavodnik, ubojica ljudi i lažac od početka. Kristovim dolaskom Sotonino se kraljevstvo počinje raspadati. Cilj Isusova dolaska k nama jest ostvariti čovjekovu pobjedu nad Sotonom. Krist je došao da «smrću uništi onoga koji ima vlast nad smrću ». I zato iz Evanđelja vidimo da je Isusov život boj protiv Sotone. Čuli smo o Isusovu susretu s čovjekom koji je bio opsjednut nečistim duhom. Đavao iz toga čovjeka viče: Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš! Znam tko si: Svetac Božji! (Mk 1,24). Isus ljubi čovjeka i želi da čovjek bude slobodan i sretan. Stoga Sotoni zaprijeti: Umukni i iziđi iz njega! (Mk 1, 25). Isus oslobađa opsjednute, liječi bolesne, uskrisuje mrtve, oprašta ljudima grijehe, što je dokaz da je s Isusom došlo na svijet Kraljevstvo Božje i da je Sotoninu kraljevstvu došao kraj. Isus nas je došao osloboditi svih strahova. Možemo samo zamisliti kako je izgledao trenutak Isusovog dolaska u Kafarnaum, ulaska u sinagogu i njegovog naučavanja koje je izazvalo zanesenost slušatelja. Biti zanesen znači biti ispunjen nečim posebnim. Zanesenjacima obično smatramo one ljude koji nemaju doticaja sa stvarnošću i stalno nešto sanjare, ljude koji se teško uklapaju u prosječnost i svakodnevicu. Stanovnici ... Opširnije |
3. NEDJELJA KROZ GODINU – „Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!“Današnje nam sveto Evanđelje govori kako je Isus Krist došao na svijet da izvede djelo spasenja čitavog čovječanstva. Ali on nije to djelo želio izvesti sam. Kod tog djela želio je imati svoje suradnike i pomoćnike. A ti su njegovi suradnici i pomoćnici bili obični ribari. Kao što je sam Isus došao da spašava duše ljudi, tako On govori i zemaljskim ribama: Hajdete za mnom. Učinit ću vas ribarima ljudi. Vi ćete sa mnom spašavati svijet. Vi ćete poput mene loviti u svoje mreže ljude. Bit ćete moji suradnici i pomoćnici u djelu spasenja cijelog svijeta. To je zadatak i posao koji je Isus dodijelio ribarima: Petru, Andriji, Ivanu i Jakovu u današnjem svetom Evanđelju. Ali da ti Kristovi suradnici izvrše svoj veliki zadatak, Krist ih nije ostavio kod njihovih mreža i kod njihova zemaljskog posla. Oni su morali sve to ostaviti, morali su se posve predati novom poslu, a svoj stari posao napustiti. Oni ostaviše mreže i pođoše s Isusom. Apostoli su odlučno shvatili da ih je Isus otrgnuo od zemaljskog posla k nebeskom poslu, od ribara riba za ribare ljudi. Apostoli i njihovi nasljednici, koje je Krist pozvao da budu ribari ljudi, moraju se cijeli posvetiti tom poslu. Odrekli su se svega zemaljskoga iz ljubavi prema Kristu i dušama. To nije bio prvi Isusov susret s mladim ribarima, inače bi nam se njihov odaziv činio skoro nevjerojatnim. Isus je bio jači od Ivana Krstitelja. U njima je odluka sazrela i postala neopozivom. Mladi ribari koji su dakle do tada mrežama lovili ribu, od sada će loviti ljude. Novo zanimanje Isusovih učenika neće biti nasilno, niti odviše upadno. Trajat će dugim stoljećima. Odvijat će se bez razglasa, bez reklama, bez bučne propagande. Vršit će se jedva zamjetljivo, ali ipak uporno i bez popuštanja. Svi oni koji su stoljećima pokušali ... Opširnije |
2. NEDJELJA KROZ GODINU – „Što tražite? Oni mu rekoše: Rabbi – što znači - Učitelju gdje stanuješ?“Sveti Toma Akvinski u jednom je razmatranju primijetio da su riječi »Što tražite?« prve Kristove riječi u Ivanovu evanđelju. Tim pitanjem Krist želi preispitati nakanu dvojice apostola, ali i nakanu svih onih koji mu i danas pristupaju i žele ga nasljedovati, koji čitaju i slušaju njegovo evanđelje, a to smo ti i ja. Pitanje je to koje ne smijemo prečuti, koje nas mora duboko uznemiriti i baciti u krizu. Jer, možda tražimo Isusa Krista zbog nekakvih ovozemaljskih koristi — političkih i crkvenih, možda iz puke navike i površnoga tradicionalizma, možda zbog zadovoljenja nekakvih svojih potreba, emocionalnih i drugih, koje nemaju puno veze s Kristovom osobom. A možda zapravo ništa i ne tražimo od Krista, jer nam je postao beznačajan. Toliko smo se naviknuli na njega, sveli ga neke opće sheme da ga uopće više »ne doživljavamo«, a kamoli da nešto tražimo od njega. Nemamo odnos s Isusom Kristom, njegujemo nekakvu opću religioznost, pretvaramo ga u vrlo lijepu i zgodnu misao bez nutarnjega čuvstva, divimo mu se, a ne nasljedujemo ga. Zato je dobro da uvijek iznova odjekuje pitanje Isusa Krista i nama samima: što tražiš ti, čitatelju, od Krista? Što tražiš ti od njega, kao žena, muškarac, majka, otac, supruga, suprug, biskup, svećenik, mladić ili djevojka? Što tražiš? Dvojica učenika daju nam odgovor na prethodno pitanje, pokazuju nam što bismo od Isusa trebali tražiti. Radi se o dvostrukom: učiti i stanovati. Isusa učenici nazivaju učiteljem, čime žele reći da je on njihov učitelj, a oni učenici. Oni kane učiti od njega. Kako to jednostavno zvuči, a tako je teško. Tko li još danas želi učiti od Isusa? Većina dolazi njemu pametovati. Zanimljivo je primijetiti kako će se većina pokorno podložiti »ekspertima« ovoga svijeta: pretvorit će se u savršeno poslušno uho pred liječnicima, ekonomistima, fizičarima, psiholozima, umjetnicima i ostalim »ekspertima«. Tu ... Opširnije |
KRŠTENJE GOSPODNJE – „ Ti si Sin moj, ljubljeni! U tebi mi sva milina!“Današnje nam sveto Evanđelje govori o krštenju Isusovu na rijeci Jordanu. Isus kao Sin Božji koji je postao čovjekom sigurno nije trebao krštenje, jer on je apsolutna svetost i bezgrešnost. On dolazi među grešni rod, svrstava se među grešnike, a Ivan ga naziva Jaganjcem Božjim koji oduzima grijehe svijeta. Isus sebe, premda je svet i nevin, dragovoljno stavlja na čelo svega grešnog čovječanstva kako bi mogao prinijeti žrtvu zadovoljštine i naknade za sav teret koji tišti svijet od grijeha prvog čovjeka pa do grijeha posljednjeg čovjeka. Krštenje Isusovo na Jordanu ne znači početak njegove mesijanske svijesti, nego početak njegove mesijanske službe. Krštenje je dakle proglašenje mesijanske djelatnosti koja upravo započinje Isusovim krštenjem na rijeci Jordanu. Nije to bio dakle običan obredni čin u znak pokore, jer je Isus bio bez grijeha. Isus nastupa kao onaj koji uzima na sebe grijehe čitavog čovječanstva, kao da se već sada htio pomiješati s grešnim svijetom i zajedno s njima primiti simbolički krst pokore. Svojim silaskom u vode Jordana Isus se pokazao solidarnim s nama ljudima. Isus se uvijek spušta, silazi i snizuje. Najprije je sišao s neba, postao žrtvom za grijehe, podnijevši strašne muke i mučeničku smrt. Kod Isusova krštenja otvorilo se nebo i čule su se Očeve riječi. Ti si Sin moj ljubljeni! U tebi mi je sva milina. Na Jordanu kod Isusova krštenja očitovanje triju božanskih Osoba, to je bilo Božje jamstvo koje je dano Isusu na početku njegova djelovanja, a dano je bilo prvim svečanim djelovanjem presvetog Trojstva. Otac se objavio glasom, Sin tijelom, Duh u golubu. To objavljenje simbolizira Isusovo mirotvorno djelovanje u svijetu, koji će biti preporođen kršćanski krštenjem. Kod krštenja Isusova nebeski je Otac predstavio prisutnim slušaocima svoga Sina. On kod Isusova krštenja ne samo da proglašava Isusa Mesijom nego ga proglašava i svojim Sinom. To je ... Opširnije |
NOVA GODINA – BLAGDAN SVETE MARIJE BOGORODICEOvo je dan čestitanja i dobrih želja za godinu koja je pred nama. Želimo jedni drugima mir, dobro zdravlje, uspjeh u školi i na poslu, mir u društvu i obitelji; želimo jedni drugima ostvarenje svih dobrih želja. Nekako u svima nama živi nada da će sve biti bolje i uspješnije. Imamo otvorenije i mekše srce za sve ljude. Puni smo radosti i dobrih želja za one s kojima živimo i s kojima se susrećemo.Sveto pismo, osobito Stari zavjet, prepuno je blagoslova koje Božji ljudi zazivaju na svoje bližnje ili na svoj narod. Tako nam sveta riječ upućuje trostruki blagoslov kojim su svećenici blagoslivljali Izraelce, i kaže: Neka te blagoslovi Gospodin i neka te čuva! Neka te Gospodin licem svojim obasja, milostiv neka ti bude! Neka pogled svoj Gospodin svrati na te i mir ti donese! (Br 6, 24). Božja je riječ svemoćna. Biblija nas uči da je Bog sve stvorio ni iz čega, i to svojom riječju. Njegova je riječ istina i blagoslov. Bog je rekao: Neka bude svjetlost (Post 1, 3). I bila je svjetlost, tada i danas. Zapravo, stvaranje je prvi blagoslov kojim je Bog blagoslovio sve što je stvorio. Božja nam riječ doziva u pamet da u Bogu živimo, mičemo se i jesmo. I upravo stoga tražimo i zazivamo njegov blagoslov, tražimo njegovu blizinu. Jer, izvan Boga je samo praznina i nezadovoljstvo. Stoga, ako želimo u životu bilo što ostvariti, postići bilo kakav uspjeh a da to nije u Bogu i po Bogu, zasigurno ćemo naići na besmisao i gorčinu. Bog se u Svetome pismu rado prikazuje i kao svjetlost. Tako se Mojsiju ukazao u gorućem grmu, Izraelce je kroz pustinju noću vodio u stupu od ognja, Isus se pred učenicima preobrazio na brdu Tabor tako da mu je lice zasjalo kao sunce. A Isus, koji je ... Opširnije |
Novosti iz župe
- 0
- 1
- 2
- 3
- 4
PRODAJA KOLAČA PRIGODOM DANA BOLESNIKA 11. 2. 2012 U subotu 11. veljače 2012. žene iz župnog caritasa su organizirale akciju PRODAJOM KOLAČA DO POMOĆI POTREBNIMA. Kolače su ispekle marljive ruke žena iz caritasa, ali i drugih naših župljanki koje su uvijek spremne za pomoći. Dan prije su članice župnog caritasa su uz prisutstvo župnog vikara kolače pakirale u prigodne kutijice u kojima su se kolači prodavali. Kolači su se prodavali nakon svete mise kod izlaza iz župne crkve. Novac koji se dobio od prodaja tih kolača bit će namijenjen onima koji su u potrebi u našoj župi. Zahvaljujemo svima na vašim prilozima i neka Vam Gospodin stostruka nagradi za vašu dobrotu koju ste iskazali prilikom kupnje naših ... Opširnije |
PROŠTENJE GOSPE LURDSKE 11. 2. 2012. U subotu 11. veljače 2012. godine u našoj župi je proslavljen blagdan Gospe Lurdske. Svečano euharistijsko slavlje je počelo u 10:30h. Glavni služitelj je bio otac Martin Dretvić, gvardijan i župnik u Novom Marofu. U koncelebraciji uz glavnog služitelja su bili mons. Leonard Logožar, župnik u Štrigovi; fra Stanko Belobrajdić, župnik u Čakovcu – Sv. Nikole Biskupa; vlč. Tomislav Antekolović, župnik u Murskom Središću; vlč. Ivan Novak, svećenik u miru; vlč. Pavao Mesarić, župnik u Vratišincu; vlč. Ivica Puškadija, župnik u Svetom Jurju na Bregu; vlč. Branko Sajković, župnik u Strahonincu; župnik Nikola N. Samodol; župni vikar vlč. Josip Đurin i otac Milan Stipić župnik u Radatovićima koji je propovijedao zadnja tri dana devetnice uoči blagdana Gospe Lurdske. Za vrijeme euharistijskog slavlja pjevao je župni zbor pod vodstvom orguljaša Vlade Mihaljevića. U svojoj propovijedi otac Martin Dretvić je okupljenom mnoštvu progovorio o Presvetoj Djevici Bogorodici Mariji kao zdravlju bolesnika. Istaknuo je da nam Bogorodica uvijek stoji pred očima kao uzor i zaštitnica kršćanskog milosrđa. Ona je Milosrdna Samaritanka koja svojim zagovorom pritječe u pomoć bolesnicima. Propovjednik je naglasio da su i naše bolesti koje imamo u svome životu posljedica naših grijeha. U svome životu kad nam sve dobro ide često zaboravljamo na ... Opširnije |
PRESVETO TROJSTVO – ŽUPNO PROŠTENJE U nedjelju 19. lipnja 2011. godine u našoj župi je proslavljen blagdan Presvetog Trojstva, dan zaštitnika naše župe. Svečano euharistijsko slavlje je počelo u 11:00h sa svečanom procesijom. Glavni služitelj je bio vlč. Ivan Herceg, župnik u Sv. Martinu na Muri. U koncelebraciji uz glavnog služitelja su bili župnik Nikola N. Samodol; župni vikar Josip Đurin; vlč. Stjepan Markušić župnik u Macincu; vlč. Ivica Puškadija, župnik u Svetom Jurju na Bregu i vlč. Ninoslav Tkalec, župnik u Koprivničkom Ivancu. Za vrijeme euharistijskog slavlja pjevao je župni zbor pod vodstvom orguljaša Vlade Mihaljevića. U svojoj propovijedi vlč. Ivan Herceg je okupljenom mnoštvu progovorio o otajstvu Presvetog Trojstva. Istaknuo je da je to otajstvo najveća tajna naše svete vjere. Ta istina naše svete vjere o Presvetom Trojstvu, to je temeljna istina cijele Božje objave. Razum nas i objava jednostavno uvjeravaju da postoji jedan Bog, samo jedno božanstvo, samo jedna jedincata božanska narav. To je osnovna istina kršćanstva i u tom nema nikakve tajne. Ali da tu jednu božansku narav posjeduju tri osobe: Otac, Sin i Duh Sveti, to je objavljena istina kršćanstva. To je Trojstvo u Jedinstvu naravi i Jedinstvo u Trojstvu Osoba. Do te spoznaje unutrašnjeg života dovela nas je Objava. ... Opširnije |
PRVA SVETA PRIČEST U nedjelju 8. svibnja 2011. godine u našoj župi je bio dan Prve Svete Pričesti. Sakramenat Svete Pričesti primili su učenici trećih razreda, njih se 72. Sakramenat im je podijelio vlč. Josip Đurin, župni vikar. Svečano slavlje je započelo u 9:30h procesijom prvopričesnika sa župnim vikarom i ministrantima od župnog dvora prema župnoj crkvi. Na početku slavlja prvopričesnici Maria Isabela Pecolaj, David Kovačić i Ema Dania su pozdravili svoje roditelje i zahvalili im što su Krista slijedili i njih doveli do oltara. U svojoj propovijedi župni vikar je pozdravio prvopričesnike, roditelje i sve okupljene. Prvopričesnicima je objasnio veličinu današnjeg da u kojem će po prvi puta primiti Isusovo tijelo u svoje maleno srce. U propovijedi je pozvao roditelje da se i dalje nastave brinuti za svoju djecu, da ih i dalje vode k izvoru sreće – oltaru Kristovu, da nastave i dalje svojoj djeci svjedočiti Božju ljubav, na koju Isus poziva svakoga. Nakon propovijedi prvopričesnici su obnovili svoja krsna obećanja i prinijeli su na oltar svoje darove: kruh, vino, vodu, krsnu haljinu, svijeću i Bibliju. Na kraju samog euharistijskog slavlja župni vikar je izrekao riječ zahvale prvopričesnicima. Zahvalio im se na njihovoj strpljivosti i redovitosti. Riječ zahvale uputio je i ... Opširnije |
SVETA POTVRDA.jpg) U subotu 30. travnja 2011. godine u našoj župi je bio dan Svete potvrde. Sakramenat Svete Potvrde primili su učenici osmih razreda, njih se 75 po rukama mons. Nikole Kekića, biskupa (vladike) Križevačkog. Uz biskupa na slavlju su sudjelovali župnik Nikola N. Samodol, župni vikar Josip Đurin, te ostali svećenici iz Gornjomeđimurskog dekanata. Svečano euharistijsko slavlje je počelo u 10:00h koje je predvodio biskup Kekić. Župnik Nikola N. Samodol je na početku slavlja izrekao dobrodošlicu ocu biskupu. Svoju dobrodošlicu biskupu su izrekli i predstavnici krizmanika Saša Mikulan i Filip Kerman i zamolili su biskupa da im podijeli sakramenat Duha Svetoga. U svojoj propovijedi biskup Kekić je okupljenom mnoštvu protumačio smisao vjerovanja u Duha Svetoga. Pozvao je sve okupljene, a posebno krizmanike da budu svjedoci Isusovi, da žive svoje kršćanstvo. Posebno je naglasio, da najveći problem našeg društva je kriza u čovjekovu srcu i da se je potrebno obratiti i vjerovati Evanđelju. Potaknu je krizmanike, ali sve okupljene da s Bogom treba ići i u školu, na druženje, posao i sl., i da tako na taj način ne će zagađivati jedni druge. Na kraju svoje propovijedi je progovorio i o smislu nedjelje: da za kršćanina ne smije drugo ništa biti važnije ... Opširnije |
Susret mladih
U Subotu, 25.02.2012 u 17:00h Susret mladih našeg Gornjomeđimurskog dekanata u našoj vjeronaučnoj dvorani u sklopu priprema za susret HKM u Sisku 5. i 6. svibnja 2012. Potaknite doma svoje mlade da dođu na taj susret i da zajedno promišljamo o svojoj vjeri!
RASPORED ŽUPNOG VJERONAUKA
|
PRVOPROČESNICI: |
|
|
|
|
|
Nedelišće |
3a3b | -u srijedu od 12:15 h do 13:00 h-u petak od 12:15 h do 13:00 h |
|
|
Dunjkovec |
3d | -u utorak od 13:15 h do 14:00 h |
|
|
Pušćine |
3p | -u srijedu od 14:15 h do 15:00 h |
|
|
|
|
|
|
KRIZMANICI: |
|
8a i 8c8b i 8d | -u četvrtak od 11:15 h do 12:00 h-u četvrtak od 12:15 h do 13:00 h |
ŽUPNE OBAVIJESTI
U Petak, 24.02.2012 u 20:00h susret mladih u vjeronaučnoj dvorani.
ŽUPNE ZAJEDNICE
Biblija OnLine
NAŠI POKOJNICI
Papa u Hrvatskoj
Župni listić
Multimedija
- Foto
- Audio
- Video
- Prezentacije
