NEDJELJA PEDESETNICE – DUHOVI – „Pošalji Duha svojega, Gospodine i obnovi lice zemlje!“Blagdanom Duhova Crkva slavi onaj završni čin izgradnje zdanja božanske nazočnosti u svijetu. I ako već rabimo za Crkvu biblijsku sliku po kojoj je ona «kuća Božja», vezano uz ovaj blagdan moguće je dodatno je razraditi s usporedbom o izgradnji kuće. Ukoliko je kuća građevina nastala mukotrpnim radom, Stari zavjet bi onda bio priprema terena, organiziranje gradilišta i kopanje temelja. Isusovo javno djelovanje i pripremanje apostola za djelo koje će poslije vršiti i izvršiti je nalijevanje temelja. Sukladno tome i Sveto pismo veli da je Krist na apostolima utemeljio, to jest sagradio svoju Crkvu. Kristova muka, smrt i uskrsnuće bili bi izrada grubih radova i podizanje zgrade u zacrtanoj veličini i obliku. Vrijeme od Uskrsa do Duhova odnosilo bi se na sređivanje detalja, uljepšavanje iznutra i izvana, vrijeme kada se kupuje namještaj i svaka stvar stavlja na svoje mjesto. Duhovi su pak završno slavlje, blagoslov i otvaranje kuće njezinoj uporabi, nakon što je baš sve do kraja uređeno. A Crkva kao građevina je hram molitve, hram Duha Svetoga, korablja spasenja, istinska kuća Božja po prebivanju Duha Svetoga u njoj. Osim što je nedvojbeno prebivalište Božje, Crkva blagdanom Duhova otvara svoje vrata svim ljudima i narodima pozivajući ih da i sami nađu prebivalište u njoj. Razvidno je to iz izvještaja Djela apostolskih u kojem apostolsko propovijedanje razumiju svi ljudi, svaki na svom jeziku. Svima je upućen Božji poziv i svi su pozvani da u kući Božjoj pronađu utočište i spasenje. Apostoli nisu više, u strahu od Židova, iza dobro zatvorenih vrata, kao što nam svjedoči Evanđelje, nego su potisnuti Duhom Svetim otvorili vrata i izišli u svijet propovijedati. Događaj Duhova po iznimnoj snazi i značenju za Crkvu svih vremena i nama nameće određene upite. Što je s nama kršćanima današnjice? Jesmo li i mi u strahu kad je pitanje naše vjere? ... Opširnije |
7. USKRSNA NEDJELJA – „Oče sveti, ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene: da svi budu jedno kao što si ti, Oče,Prije svoje uskrsne proslave i konačnoga odlaska u slavu s desne Očeve Isus osjeća potrebu moliti za učenike koji će nastaviti njegovo poslanje propovijedanja, kao i za one koji će ih slušati do konca svijeta. Isusu je jasno da je apostolima bilo mnogo lakše slušati i poslušati njega, nego što će biti onima koji moraju vjerovati na riječ apostola. Čitajući Evanđelja i razabirući stav apostola prema Isusu uočavamo kako je njima bilo teško vjerovati u Isusa, što nas onda upozorava koliko je taj zahtjev pred nama daleko teži. Dok su om imali ispred sebe utjelovljenoga Boga u kojega su trebali uzvjerovati, mi se danas moramo suočiti s činjenicom da trebamo vjerovati i Isusu, ali pouzdajući se i u svjedočanstvo onih koji su nam ostavili dokaze njegove prisutnosti, propovijedanje i djelovanja u svijetu. Apostolima je bilo lakše povjerovati Učitelju, nego što je nama povjerovati njima, jer, za razliku od njih, Isus je bio Bog i čovjek, Sin Božji koji je propovijedao kao onaj koji ima vlast i neprotumačivom snagom je činio čuda. I ne samo to, nego je svojom snagom i uskrsnuo. Premda mu zbog ljudskog obličja, koje je preuzeo utjelovljenjem, sunarodnjaci nisu povjerovali, današnji čovjek je skloniji reći da želi vjerovati Kristu, a ne ljudima, Evanđelju a ne Crkvi. To je stoga jer se čini izazovno lijepo vjerovati u nekoga za koga smo čuli da je Bog i o kojemu imamo najljepšu predodžbu, dok je teško povjerovati da običan čovjek nosi uzvišenu poruku i pouku u ime Božje. Kao što vidimo i na primjeru apostola, ljudi su slabi, nevjerni, prevrtljivi, ograničeni, te je teško da oni mogu izvršiti određenu posredničku ulogu između Boga i ljudi, između Krista i vjernika. Isusova molitva na posljednjoj večeri pokazuje da je on svjestan koliko je složen ovaj problem, ali isto tako kako jednostavno drugog puta ... Opširnije |
6. USKRSNA NEDJELJA – „Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši.“Sjećam se kako sam se nelagodno osjećao kad sam nakon uspješno položenog vozačkog ispita prvi put sam za volanom krenuo na vožnju. Što ću poduzeti ako se nešto dogodi? Pored mene nema instruktora koji će mi pomoći ili umjesto mene poduzeti sve što treba. Ali ipak me tješila pomisao da nisam sam. Sa mnom je iskustvo koje sam stekao na satovima vožnje u autoškoli, sa mnom je znanje koje sam stekao na uvodnim predavanjima. Mora da su se slično osjećali apostoli kad im je Isus rekao da ih ostavlja. Svijest da će ostati sami ispunjavala ih je nemirom. Što im je bez Isusa činiti u svijetu koji će na njih gledati s prezirom? Isus ih ohrabruje riječima: Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši. Ponajprije zato što neće ostati sami. On doduše odlazi, svojim tjelesnim očima neće ga više vidjeti, ali će biti dostupan očima njihove vjere. Čak štoviše: zajedno s Ocem vratit će se i prebivati među njima. Jedini uvjet kojega će morati ispuniti sastoji se u tome da iskazuju ljubav jedni drugima i da čuvaju njegove zapovijedi. A što im je činiti u slučajevima kad budu trebali nešto poduzeti, a neće znati što i kako? I na to je Isus mislio. Duh Sveti kojega će poslati Otac u njegovo ime o svemu će pravodobno poučiti apostole i na licu mjesta im ukazivati na ono što trebaju činiti. I opet pod jednim te istim uvjetom: da sačuvaju ljubav. Svijet ih neće prihvaćati. To je bio treći razlog njihova strahovanja. S pravom. Evanđelje koje će navješćivati postavlja ljudskoj naravi tako visoke zahtjeve da će ga ta narav vazda odbacivati. Isusovim zahtjevima će se ljudi ovoga svijeta protiviti, njegovo će učenje odbacivati, njegove navjestitelje progoniti. Osjećali su to apostoli dok je Isus bio još među njima, to ... Opširnije |
5. USKRSNA NEDJELJA - „Ljubite jedni druge, kao što sa ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge!“Današnje sveto Evanđelje nam govori o velikoj Kristovoj zapovijedi ljubavi. Isusova zapovijed ljubavi je potpuna novost, koju tadašnji svijet nije poznavao. Prije je bila usmjerena ljudska ljubav prema samome sebi. A sada je usmjerena Isusova ljubav prema svima ljudima. Tu je prva novost Isusove nove zapovijedi i ljubavi prema bližnjemu. A Židovi su suzili pojam bližnjega samo na prijatelje i proglasili kao načelo života: ljubi bližnjega svoga, a mrzi neprijatelja svoga. Oni su smatrali za svoje bližnje samo one koji su bili pripadnici njihovog naroda i njihove vjere. Isus je otvoreno proširio zakon ljubavi kad je rekao: A ja vam kažem, ljubite i neprijatelje svoje i činite dobro onima koji vas mrze i molite za one koji vas progone. Tim je Isus dokazao da je svaki čovjek naš bližnji bez obzira na rasu, narodnost i vjersku pripadnost. Isus je vršio zapovijed ljubavi prema bližnjemu i to u najsavršenijem stupnju. Ljubeći sve ljude na svijetu iskazao im je do vrhunca svoju ljubav. Dvije su stvari najviše pokazale tu vrhunsku ljubav Isusovu: što je dao samoga sebe u presvetoj Euharistiji i što je dao sebe kao žrtvu ljubavi do smrti na križu. On nas je do kraja ljubio i predao je sebe za nas i time je dokazao vrhunac ljubavi prema nama. Kristovim dolaskom na svijet nastalo je novo doba, koje je stvorila njegova neizmjerna ljubav. Isus je postavio djelotvornu ljubav prema bližnjemu kao središnju točku i pokretnu snagu vjere i svih kreposti. Isusova je ljubav bila ljubav jedinorođenog Sina Božjega, čiji je izvor sam Bog. Isus je uvijek spajao ljubav prema bližnjemu s ljubavlju prema Bogu. A to su činili i njegovi apostoli, napose sveti Ivan, koji je neprestano bio apostol ljubavi. Ako ljubimo jedan drugoga kaže taj apostol, Bog ostaje u nama i njegova je ljubav u nama savršena. Time ... Opširnije |
4. USKRSNA NEDJELJA – NEDJELJA DOBROG PASTIRA – „Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom.“Na četvrtu uskrsnu nedjelju slušamo tekst iz Ivanova Evanđelje u kojem se Krist uspoređuje s pastirom koji skrbi za svoje ovce, pa je stoga ova nedjelja dobila naziv Nedjelja Dobroga Pastira. O ovom čitanju se može razmišljati iz više kutova, ali budući da nam ga Crkva nudi na razmišljanje u uskrsnom vremenu, valja ga sagledati iz uskrsnog stanovišta, u značenju koje ima u ovom svetom liturgijskom razdoblju. Zaustaviti nam se tako, u svjetlu Uskrsa, na riječima Kristove pouke koje nam je prenio Evanđelist: Ovce moje slušaju glas moj. Isus sebe predstavlja pastirom, a one koji slušaju njegove riječi uspoređuje s ovcama. Možda bi se danas netko i uvrijedio kad bi mu se reklo daje ovca, ukoliko bi pomislio da ga se time želi proglasiti glupim, ali je očito da Isus ne rabi ovu metaforu u pejorativnom značenju, nego rabi sliku iz života svoga vremena, da zornije dočara poruku svojim slušateljima. A uspoređuje svoje učenike s ovcama, jer ovce najviše od svih domaćih životinja razvijaju najposebniji i najprisniji odnos sa svojim pastirom. U pustinjskim predjelima Palestine nije kadra sama pronaći izvore vode, niti pašnjake s travom, te stoga pokazuje isključivu ovisnost o svome pastiru. I kolikogod je ovca bespomoćna pred mogućim napadačima, toliko je bezazlena da sama ne bi nikoga ugrozila, te starozavjetnim svetopiscima služi kao uzor krotkosti kojim su nagovijestili Kristovu patnju. Zbog takvih njenih svojstava, između nje i pastira rađa se poseban odnos, a isto tako i postupak odlaska na ispašu u odnosu na druge životinje. Kad pastir izvodi stado ovaca na pašnjake, on ide pred njima, a ne tjera ih ispred sebe. Na njemu je da im pronađe put i jamči sigurnost. Dovoljno je da su na dometu njegova glasa da mogu u miru bezbrižno pasti. Uspoređujući ovu sliku s našim kršćanskim životom, što je Isus u konačnici ... Opširnije |
3. USKRSNA NEDJELJA – „Bacite mrežu na desnu stranu lađe i naći ćete.“Poslije neuspjelog noćnog ribarenja Isus je ujutro napunio apostolima mreže ulovom kakvog nisu pamtili. Nagradio ih je zato jer su pošli u Galileju, kako im je bio rekao dok su bili u Jeruzalemu. Uostalom rado su odlazili u tu pokrajinu te ih nije trebalo posebno nagovarati. Galileja je bila njihov zavičaj, u njoj su preživjeli mladost, u njoj su prvi put sreli Isusa, tu ih je pozvao neka pođu za njim, u Galileji su slušali njegove prve govore i bili svjedoci njegovih čudesa. Sve su to obnavljali u svojim sjećanjima i dopunjavali u svjetlu događaja koji se munjevito odvijahu posljednjih tjedana, daleko nadmašujući sva njihova očekivanja. Napunivši apostolima mreže s ribama Isus je zapravo nagradio njihovu slogu. Idem ribariti, rekao je Petar. I mi ćemo s tobom, odgovoriše mu drugi učenici. Kako je to lijepo čuti! Ima još nešto što je Isus nagradio: njihovu marljivost i ustrajnost. Da su čekali prekrštenih ruku što će se dogoditi, njihove bi mreže bile još i danas prazne. Da su lovili sat ili dva, a onda rekli: Ne isplati se, danas nema ništa od ulova, hajdemo radije kući na spavanje, zaista ne bi bilo ništa od ulova. Ali oni su ustrajali sve do jutra. Isplatilo se zbog 153 velike ribe, a još više zbog neobičnog Posjetitelja. Noć, prazne posude u lađi, prazne mreže u vodi, uzaludno nadanje da će biti ulova. Slika čovječanstva koje samo po sebi ne zna kako ni kamo. Mrak prekriva mnoštva i tama narode. Mreže u koje su trebali uloviti smisao života ostale su unatoč svim naporima prazne. Posude u koje stavljamo svoja znanstvena dostignuća, plodove svojih ruku i srca, imaju probušeno dno. Morat će osvanuti jutro, a s jutrom se pojaviti Netko tko će nas pozvati i reći nam na koju stranu da bacimo mrežu. Svanulo je i na ... Opširnije |
2. USKRSNA NEDJELJA – BIJELA NEDJELJA – „Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran, nego vjeran!“Današnje nam sveto Evanđelje govori o Isusu Kristu koji se po prvi put nakon svog uskrsnuća pojavljuje među svojim učenicima. Pozdravlja ih riječima: Mir vama. A oni gotovo ne vjeruju svojim očima i ušima. Gospodin im pokazuje znakove od čavala na rukama i nogama, i s njima razgovara. Zajedno s njima sjeda za stol. I tako njegova prisutnost malo po malo razbija tamu koja se spustila na njihove duše i unosi novo svjetlo uskrsnuća u njihova klonula srca. Toma nije bio s apostolima kad im se Isus ukazao. Oni mu pripovijedaju o svome iskustvu da su vidjeli Isusa. Toma dakle postavlja uvjete svog prihvaćanja te novosti Kristova uskrsnuća. On mora sam provjeriti. On vjeruje samo svojim očima, samo onomu što sam ispita i iskusi. Toma se ne oslanja na tuđe svjedočanstvo, on želi da se sada i ovdje uvjeri u istinu, provjeri činjenicu pa će onda vjerovati. Zbog toga je Toma prozvan sumnjičavim i nevjernim. I drugi su apostoli dugo ustrajali u svojim sumnjama, nisu vjerovali Magdaleni, nisu ozbiljno shvaćali žene kada su im one svjedočile novost uskrsnuća. Međutim njih se ne naziva nevjernima kao Tomu. Međutim, nije to prvenstveno zato što je on sumnjao u Kristovo uskrsnuće, nego zato što nije vjerovao svojim prijateljima apostolima, toj crkvenoj zajednici. Bolno je kada među prijateljima nema više povjerenja, kada se ne vjeruje uzajamnom svjedočanstvu. Svi su apostoli ponajprije pogriješili ne vjerujući i ne uzimajući ozbiljno sve Isusove riječi, ne imajući potpuno povjerenje u svoga Učitelja i Prijatelja. Sada se taj lanac nevjere protegao i na Tomu. Osam dana kasnije i sam nevjerni Toma doživljava radost uskrsnuća. Istina, Isus ga zbog nevjere kori. Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe a ipak vjeruju. Kristove riječi: blago onima koji ne vidješe a vjeruju, ne odnose se na učenike, jer ... Opširnije |
NEDJELJA USKRSNUĆA GOSPODNJEG„Blistaj, blistaj se, novi Jeruzaleme, jer slava Gospodnja tebe obasja! Klikći sada i veseli se, Sione! I ti, prečista Bogorodice, raduj se jer iz groba ustade Čedo tvoje!(Stihire uskrsne jutrenje). Slavimo uskrsnuće našega Gospodina Isusa Krista. Isusovo je uskrsnuće njegova najjača pobjeda i najsnažniji dokaz njegova božanstva. Njegovo je uskrsnuće kruna svih njegovih čudesnih djela i najočitija potvrda istinitosti svega što je naučavao. Uskrsnuli Krist svojim uskrsnućem donio nam je pravi i besmrtni život, obdario nas je trajnom i neprolaznom radošću, ljubavlju i mirom. Tako u svjetlu uskrsnuća i naš život poprima posve novi i drugačiji izgled. Dobiva svoj puni smisao i vrijednost. Njime započinjemo već sada u vremenu svoju vječnost, jer smo doista besmrtni već sada u vremenu. Smrt nije svršetak i uništenje svih nada, nego početak vječnog života. Isusovo je uskrsnuće onaj kamen na kome počiva sva naša vjera u Isusa Krista, vjera u njegovu riječ i djela, vjera u njegova Duha, koji i dalje nastavlja njegovo djelo u svetoj apostolskoj Crkvi. Isusovo uskrsnuće nitko osim njegove Majke Blažene Djevice Marije nije očekivao. Razočaranje njegovih učenika nakon nasilne i strašne smrti na križu bilo je toliko da nikako nisu mogli čak ni pomisliti da bi Isus opet mogao biti živ. Njihova vjera u Isusa Krista u tolikoj mjeri bila je potresena da nisu vjerovali čak ni ženama, koje su bile prvi svjedoci Isusova uskrsnuća. Na Magdaleninu riječ da je grob prazan polaze Petar i Ivan do groba i vidješe da je grob otvoren i da tijela Isusova nema u grobu. No otvoreni grob u kome nije bilo Isusova tijela, te anđeo koji im govori da je Isus opet živ polako pobuđuje vjeru u uskrsnuće. Pomalo se razbija ona tama koja se nadvila nad njihove duše. Ali ni to još nije bilo dosta da se oslobode užasnih slika s Kalvarije ... Opširnije |
CVJETNICA – NEDJELJA MUKE GOSPODNJE – „Oče! Ako hoćeš, otkloni ovu čašu od mene. Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude!“Cvijeće i muka, zar mogu skupa? Itekako mogu. Jedno drugo prate. Gdje je samo cvijeće, recimo mirisave i lijepe ruže, opast će latice, nestat će miris, ostaje trnje, kakvo iznenađenje. Tako je i s drugim cvjetnim i slatkim životima. Iza života posutim cvijećem i ispunjenim slatkostima dolaze teškoće i križevi. Isto tako, gdje su u životu znoj, muke, križ, nevolje, ako ih čovjek primi, urodit će plodovima cvijeća i radosti, zadovoljstva i mira, životnog smisla. Koliko žrtve, toliko i radosti. To nam je Krist pokazao na sebi. To je i smisao današnje Cvjetne nedjelje, iza koje dolazi Veliki petak, Križ. To je Isusova namjerna poruka svima koji doživljavaju u sličnim prigodama slave i časti da je to prolazno. Križ. Cvjetnica se u Crkvenoj tradiciji ne bi smjela svesti samo na neki folklor, usklike, pjesme i bacanje cvijeća. Ovo je Kristov slavni ulazak u Jeruzalem da sa svojim učenicima proslavi Pashu, ali na drukčiji i osmišljeni način. To je njegova Pasha, njegovo ostvarenje pashalnog misterija. Ovaj Kristov pohod i mnoštvo okupljenog naroda želi Kristu odati čast i slavu kao njihovom Otkupitelju i Spasitelju. Ovo je uvod u sveto pashalno trodnevlje, koje na čovjeku uvijek ostavlja poseban dojam u produbljenju svoje vjere u svojoj svagdašnjoj životnoj stvarnosti, koja je mnogo puta teška i bezizlazna, ali s Kristom se sve može pobijediti. Muka i Kristov Križ uvijek su u čovjeku pobuđivali uzbuđenje i emocije, bilo pozitivne ili negativne. No, danas čovjek pomalo ostaje ravnodušan, jer od mladosti bježi od križa i žrtve. Tako čovjek uopće ne shvaća što se krilo i što se krije iza Kristova Križa i žrtve. Čovjek ne može pojmiti da bi njemu netko mogao učiniti dobro, osim da ga daruje novčano i materijalno. Pojam žrtve se izbjegava, čak i kod sporta ili drugih životnih ostvarenja. Nažalost, to je slika ... Opširnije |
5. KORIZMENA NEDJELJA – „Ni ja te ne osuđujem. Idi i od sada više nemoj griješiti.“Današnje sveto Evanđelje nam govori o neizmjernom Božjem milosrđu koje je Isus pokazao prema grešnicima. Božanski Spasitelj nikoga ne osuđuje. On se ne zaustavlja na prošlosti bilo kojeg čovjeka već pruža svakome svoju spasiteljsku milost, koja je svakome čovjeku najpotrebnija za spasenje. Krist želi da se svaki čovjek spasi, jer je za sve ljude prolio svoju krv. Kad su književnici i farizeji doveli ženu preljubnicu pred Isusa u hram, htjeli su da on izreče svoj sud nad njom, zato mu rekoše. Učitelju, ova je žena sada uhvaćena u preljubu. Mojsije nam je zapovjedio u zakonu da takve kao što je ona moramo kamenovati. Tada su farizeji stavili Isusa na kušnju, bila je to zaista velika kušnja. Tu je Božja pravda, i Božje milosrđe stavljeno na kušnju. Ako Krist po svojem milosrđu odluči da je treba pustiti, ne kamenovati, bit će optužen da ne vrši Božje pravde, koja je izražena u Mojsijevom zakonu. Ako pak po svojoj pravednosti odluči da treba na njoj izvršiti pravdu koja stoji u zakonu, govorit će pred narodom da je tvrd i okrutan, da nije imao milosrđa prema bijednoj ženi. Oni su dakle postavili Isusu zadatak da izmiri Božju pravdu i milosrđe. Oni su u svojoj revnosti za zakon bili spremni svakog grešnika izvesti izvan grada, zgrabiti kamenje i kamenovati ga. Prema grešnicima dakle oni nisu imali nikakvog milosrđa. Isus je sasvim drukčije postupao, On nije nikad osuđivao jadne grešnike. Nije nikad duši koja je sama potresena nad svojom bijedom predbacivao njezinu prošlost. Isus grešnu dušu ne udara bičem svoje pravde, nego je svojom očinskom dobrotom poziva k svome božanskom srcu u kojem ima mjesta za sve ljude. Upravo tu se vidi ona velika ljubav Isusova, komu je stalo do svakog čovjeka, posebno do zalutalih grešnika koje želi vratiti u svoje očinsko krilo. Njegovo je milosrđe ... Opširnije |
SVETA POTVRDA – 27. 4. 2013.![]() Dana 27. travnja 2013. u 10:00h svečano smo proslavili u našoj župi podjelu sakramenta Svete Potvrde. Naši krizmanici, kojih je ove godine šezdeset i šest, počeli su sa svojim kumovima dolaziti već oko 9:15h pred župni dvor. Svečano euharistijsko slavlje počelo je u 10:00h svečanom procesijom koju je služio mons. Ivan Godina, generalni vikar biskupije Varaždinske. Uz generalnog vikara na slavlju su sudjelovali župnik Nikola N. Samodol, župni vikar Josip Đurin, te ostali svećenici iz Gornjomeđimurskog dekanata. Svoju dobrodošlicu generalnom vikaru u ime krizmanika je izrekla krizmanica Erika Kolar i zamolila generalnog vikara da im podijeli sakramenat Duha Svetoga. U svojoj propovijedi mons. Ivan Godina je okupljenom mnoštvu protumačio smisao darova Duha Svetoga. Pozvao je sve okupljene, a posebno krizmanike da budu svjedoci Isusovi, da žive svoje kršćanstvo. Posebno je naglasio, da najveći problem našeg društva je kriza u čovjekovu srcu i da se je potrebno obratiti i vjerovati Evanđelju. Darovi Duha Svetoga koje ste primili ne smiju ostati neiskorišteni, nego trebate svoje darove koristiti u svome životu i tako pokazati svoju pripadnost Kristu i njegovoj Crkvi, poručio je mons. Ivan Godina krizmanicima. Na kraju samog euharistijskog slavlja u ime svih krizmanika, krizmanica Paula Kovačić je izrekla riječ zahvale generalnom ... Opširnije |
PRVA SVETA PRIČEST 21. 4. 2013.![]() Dana 21. travnja 2013. u 10:00h svečano smo proslavili u našoj župi podjelu sakramenta prve svete pričesti. Naši prvopričesnici, kojih je ove godine šezdeset i sedam, počeli su sa svojim roditeljima dolaziti već oko 9:15h pred župni dvor. Svi su bili jednolično obučeni u prvopričesničku odjeću, koju im je župa posudila za ovu prigodu. U 10:00h zazvonilo je zvono, koje je pozvalo prvopričesnike da krenu od župne kuće prema crkvi. Oni su svečano u procesiji zajedno sa ministrantima i župnim vikarom krenuli u crkvu. Puna crkva vjernika pratila ih je svojim pogledima dok su prolazili crkvom. Na početku mise župni vikar je pozdravio prvopričesnike, njihove roditelje i cijeli puk Božji, izrazivši radost svih okupljenih zbog slavlja prve svete pričesti. Osmero prvopričesnika je recitacijom izrazilo svoju radost, pozdravilo sve nazočne i uvelo nas u slavlje. Bilo je dirljivo vidjeti ove malene kako dostojanstveno sudjeluju, a oči blistaju od radosti. Župni vikar je propovijed započeo riječima: Eno velikog mnoštva, stoje pred prijestoljem i pred Jaganjcem odjeveni u bijele haljine! To su riječi koje se odnose posebno na vas dragi prvopričesnici jer vi stojite u bijelim haljinama pred Kristovim oltarom i čekate trenutak kada će pod prilikama kruha Isus ući u vaše srce, ući u ... Opširnije |
PROŠTENJE GOSPE LURDSKE![]() U ponedjeljak 11. veljače 2013. godine u našoj župi je proslavljen blagdan Gospe Lurdske. Svečano euharistijsko slavlje je počelo u 10:30h. Glavni služitelj je bio vlč. Tomislav Antekolović, župnik u Murskom Središću. U koncelebraciji uz glavnog služitelja su bili mons. Leonard Logožar, župnik u Štrigovi; fra Stanko Belobrajdić, župnik u Čakovcu – Sv. Nikole Biskupa; otac Martin Dretvić, gvardijan i župnik u Novom Marofu; otac Ante Gašparić, franjevac iz Novog Marofa; vlč. Ivan Novak, svećenik u miru; vlč. Josip Horvat ml., svećenik u miru; vlč. Pavao Mesarić, župnik u Vratišincu; vlč. Ivan Vugrinčić, župnik u Gornjem Mihaljevcu; vlč. Ivan Herceg, župniku Svetom Martinu na Muri; vlč. Ivica Puškadija, župnik u Svetom Jurju na Bregu; vlč. Branko Sajković, župnik u Strahonincu; župnik Nikola N. Samodol; župni vikar vlč. Josip Đurin. Za vrijeme euharistijskog slavlja pjevao je župni zbor pod vodstvom orguljaša Vlade Mihaljevića. U svojoj propovijedi vlč. Tomislav Antekolović,je okupljenom mnoštvu progovorio o Presvetoj Djevici Bogorodici Mariji kao našoj nebeskoj majci. Istaknuo je da je Bogorodica po Kristovoj milosti otkupljena i spašena na savršeniji način. Ona je „Milosti puna“ već od začeća, što je nama vjernicima istom ostvariti. Propovjednik je naglasio da je Marija naša Majka, ne kao neko daleko, nedostupno biće, ... Opširnije |
PRODAJA KOLAČA UOČI DANA BOLESNIKA![]() U nedjelju 10. veljače 2013. žene iz župnog caritasa su organizirale akciju PRODAJA KOLAČA uoči dana bolesnika i blagdana Gospe Lurdske. Kolače su ispekle marljive ruke žena iz caritasa, ali i drugih naših župljanki koje su uvijek spremne za pomoći. Dan prije su članice župnog Caritasa su uz prisutstvo župnika i župnog vikara kolače pakirale u prigodne kutijice u kojima su se kolači prodavali. Kolači su se prodavali nakon svete mise kod izlaza iz župne crkve. Novac koji se dobio od prodaja tih kolača bit će namijenjen onima koji su u potrebi u našoj župi. Zahvaljujemo svima na vašim prilozima i neka Vam Gospodin stostruka nagradi za vašu dobrotu koju ste iskazali prilikom kupnje naših kolača. {besps}2013/caritas_kolaci{/besps}. Foto: Jelena ... Opširnije |
TRIBINA O ZDRASTVENOM ODGOJU![]() U utorak 29. siječnja 2013. je u župnoj crkvi u Nedelišću održana tribina: „Lice i naličje Zdrastvenog odgoja. Gost je bio mr. Hrvoje Šlezak, koji se posljednjih dana aktivno uključio u akciju udruge „Grozd“ u vezi zdrastvenog odgoja. U svojem izlaganu je okupljenima objasnio što je to Zdrastveni odgoj. Crkva nije protiv uvođenja zdrastvenog odgoja, nego je protiv 4 modula koji se kosi sa naukom Crkve. Ukazao je na procedure koje treba proći svaki novi predmet koji se uvodi u škole što u ovom slučaju nije bilo poštivano. Progovorio je o samom kurikulumu zdrastvenog odgoja i ukazao na problematična mjesta citirajući preporučenu literaturu. Potaknuo je roditelje da budu oprezni i da ustraju u odgoju svojeg djeteta koji će biti u skladu s naukom Crkve. Ne može nitko nametnuti neku svoju vrstu odgoja a da se pritom javno ne raspravi o sadržaju tog odgoja – poručio je gost tribine. {besps}2013/zdravstveni_odgoj{/besps}. Foto: Jelena ... Opširnije |
ŽUPNI CARITAS U POSJETI MARIJI TOPOLNJAK PRIGODOM 102. ROĐENDANA![]() U petak 18. siječnja 2013. članice župnog Caritasa uz pratnju župnog vikara posjetile su u Pretetincu Mariju Topoljnak prigodom njezinog 102 rođendana. Kroz razgovor nam je slavljenica progovorila o svom životu, o vremenu u kojem je živjela, o poteškoćama s kojima se je susrela tokom svojeg odrastanja. Istaknula je da je kroz cijeli svoj život bila vjerna Bogu i da joj je upravo Bog bio snaga koja ju je vodila i da je Božja volja što je doživjela te lijepe godine. Na rastanku smo joj poželjeli puno zdravlja i da se na godinu ponovno sretnemo. {besps}2013/caritas_marija_topolnjak{/besps}. Foto: Jelena ... Opširnije |
PRESVETO TROJSTVO – ŽUPNO PROŠTENJE 3. 6. 2012.![]() U nedjelju 3. lipnja 2012. godine u našoj župi je proslavljen blagdan Presvetog Trojstva, dan zaštitnika naše župe. Svečano euharistijsko slavlje je počelo u 11:00h sa svečanom procesijom. Glavni služitelj je bio otac Martin Dretvić, gvardijan i župnik u Novom Marofu. U koncelebraciji uz glavnog služitelja su bili župnik Nikola N. Samodol; župni vikar Josip Đurin; vlč. Stjepan Markušić župnik u Macincu; vlč. Ivica Puškadija, župnik u Svetom Jurju na Bregu, vlč. Ivan Herceg, župnik u Sv. Martinu na Muri, preč. Ivan Kozjak, svećenik u miru i preč. Josip Horvat, kanonik Varaždinske biskupije. Za vrijeme euharistijskog slavlja pjevao je župni zbor pod vodstvom orguljaša Vlade Mihaljevića. U svojoj propovijedi otac Martin Dretvić je okupljenom mnoštvu na jednostavan i pristupačan način progovorio o otajstvu Presvetog Trojstva. Istaknuo je da je to otajstvo najveća tajna naše svete vjere. Ta istina naše svete vjere o Presvetom Trojstvu, to je temeljna istina cijele Božje objave. Znak Presvetog Trojstva prati nas od našeg krštenja pa kroz sve sakramente koje primamo u svome životu. Posebnu pozornost je stavio na znak križa i pitao okupljeno mnoštvo da li čine taj znak križa na svakom mjestu gdje vide raspelo ili samo prolaze kraj njega ne primjećujući. Znamenujući se ... Opširnije |
PROSLAVA PRESVETOG TROJSTVA U KAPELICI U ULICI TRG REPUBLIKE – 2. LIPNJA 2012.![]() Uoči svetkovine Presvetog Trojstva, u subotu 2. lipnja, župni vikar vlč. Josip Đurin služio je svetu misu u kapelici Presvetog Trojstva u ulici Trg Republike u Nedelišću u zajedništvu s okupljenim vjernicima. Okupljene vjernike pred kapelicom je pozdravio župni vikar velečasni Josip Đurin. U propovijedi župni vikar je istaknuo da slavimo svetkovinu najveće tajne naše vjere, u jednoj svetkovini slavimo trojstvenog Boga: Boga Oca, Boga Sina, Boga Duha Svetoga; slavimo svetkovinu Presvetoga Trojstva. U jednoj svetkovini želimo počastiti jednog Boga u tri Osobe: u osobi Oca, u osobi Sina te u osobi njihove uzajamne ljubavi Duha Svetoga. U jednoj svetkovini želimo proslaviti i počastiti Oca koji nas je iz neizmjerne ljubavi stvorio, Sina koji nas je iz neizmjerne ljubavi otkupio; Duha Svetoga koji nas iz neizmjerne ljubavi posvećuje i vodi kroz naš zemaljski život. Presveto Trojstvo je svetkovina kroz koju slavimo veliku tajnu naše vjere: da je Bog naš Otac u kog trebamo imati povjerenja, da je Isus naš brat koga trebamo nasljedovati te da je Duh Sveti naš stalni pratilac komu se uvijek i u svim potrebama možemo obratiti za prosvjetljenje i vodstvo. Sveta Crkva vjeruje u Presveto Trojstvo ne zato da bi uživala u kompliciranju vjere, već vjeruje ... Opširnije |
PROSLAVA SVETOG FLORIJANA – ZAŠTITNIKA VATROGASACA – 4. SVIBNJA 2012.![]() Na blagdan Svetog Florijana zaštitnika vatrogasaca, u petak 4. svibnja, župni vikar vlč. Josip Đurin služio je svetu misu u kapelici Svetog Florijana u ulici Martina Viljevca u Nedelišću u zajedništvu s sedamdesetak vatrogasaca i ostalih vjernika. Tradicionalno, svetoj misi, pred kapelicom Svetog Florijana, vatrogasci su došli u povorci, noseći svoje zastave. U povorci ih je pratila limena glazba iz Nedelišća. Vatrogasce je pred crkvom pozdravio župni vikar velečasni Josip Đurin. U propovijedi župni vikar je istaknuo kako se mnogima život sv. Florijana činio besmislenim, tim više što je kao vojnik mogao lijepo živjeti, uživati u dobrima ovoga svijeta. Bio je čovjek koji je volio Boga, a današnja je logika svijeta suprotna logici Boga. Ljudima je značajno biti bogat, cijenjen s vlašću, dok je Božja logika suprotna. Ljudska je ljubav sebična a Božja traži da radimo i dajemo sebe iz ljubavi prema bližnjima, obitelji, djeci. Takve su vrednote nažalost suprotne današnjem svijetu. Florijanova su djela trajna jer je znao što je Bog htio od njega. On je prije svega bio vjernik i to je temelj njegove veličine, rekao je župni vikar. Na kraju svoje propovijedi župni vikar je pozvao sve prisutne vatrogasce, da se poput njihova zaštitnika sv. Florijana, ... Opširnije |
PROŠTENJE SVETOG JOSIPA RADNIKA U DUNJKOVCU 1. 5. 2012.U utorak 1. svibnja 2012. godine u našoj župnoj filijali u Dunjkovcu je proslavljen blagdan Svetog Josipa Radnika, zaštitnika kapele u Dunjkovcu. Svečano euharistijsko slavlje je počelo u 11:00h. Glavni služitelj je bio župnik Nikola Samodol. U koncelebraciji uz glavnog služitelja je bio župni vikar vlč. Josip Đurin. Za vrijeme euharistijskog slavlja pjevao je zbor kapele u Dunjkovcu pod vodstvom orguljaša Cimermana. U svojoj propovijedi župnik Nikola Samodol je okupljenom mnoštvu progovorio o smislu rada. Istaknuo je da nam Sveti Josip uvijek stoji pred očima kao uzor i zaštitnik kršćanskog rada. Propovjednik je naglasio da u svome životu moramo biti zahvalni Bogu za dobra koja imamo i da ih je potrebno dobro rasporediti kako bi mogli živjeti život dostojan svakog čovjeka. Pozvao je sve okupljene da se u svome životu utječu pouzdano Josipovom moćnom zagovoru i da poput Njega u svome životu sve čine na slavu Božju, kako bi svojim djelima proslavili nebeskog ... Opširnije |
Dragi vjernici. Čitali ste ovih dana da su u cilju zaštite obitelji i braka, koji zasad u hrvatskom Ustavu uopće nije definiran, brojne građanske i vjerske udruge formirale građansku inicijativu pod nazivom "U ime obitelji" i pokrenule akciju prikupljanja potpisa za referendum kojim bi se brak u Ustavu Republike Hrvatske definirao jedino kao životna zajednica žene i muškarca. A brak i obitelj preduvjet i temelj su uspješnog i zdravog društva. Vrijeme je, dakle, da se založimo za dobrobit djece i braka kao trajne zajednice žene i muškarca. Zato vas pozivam uključite se u akciju "U ime obitelji". Na izlasku iz crkve volonteri će skupljati vaše potpise. Trebate čitko upisati svoje ime, prezime i MBG. Za raspisivanje referenduma potrebno je u 15 dana prikupiti 375.000 potpisa. Potpisivat će se od sljedeće nedjelja 19. 5. i pa sve do nedjelje 26. 5. Pa vas molim donesite sljedeće nedjelje i svoj MBG kako bi se upisali i podržali ovu inicijativu.
Župno hodočašće Majci Božjoj Bistričkoj je u subotu 18.05.2013. POLAZAK u 6:30h ispred farofa! Budite točni.
Raspored na Mariji Bistrici: dok siđemo s autobusa idemo odmah u ulaznoj procesiji u Svetište, poslije toga možete pristupiti pojedinačnoj ispovijedi. Zajednički Križni put je u pola 9h. Sveta misa je u 11:00h. Ostalo ćete čuti u autobusu.
Draga braćo svećenici, đakoni, redovnici i redovnice, vjeroučiteljice i vjeroučitelji, braćo i sestre u vjeri!
U četvrtak 11. listopada papa Benedikt XVI. proglasio je Godinu vjere na 50. obljetnicu početka II. Vatikanskoga sabora koji je započeo 1962. godine i 20. obljetnicu Katoličkoga katekizma koji je kao plod Koncila objavljen istoga nadnevka 1992. godine. Na spomen tih jubileja ove godine započela je u Rimu Sinoda biskupa pod naslovom Nova evangelizacija za prenošenje kršćanske vjere. Kršćanska vjera prenosi se počevši od prvih svjedoka koji su povjerovali Isusu iz Nazareta i o toj vjeri svjedočili. To su poznata dvanaestorica Isusovih učenika – apostola.
Velika većina vjernika u našoj Varaždinskoj biskupiji i našoj domovini Hrvatskoj vjeru je primila od svojih roditelja, od svojih predaka i tako je katolička vjera postala čvrsta tradicija u našemu narodu već od VII. stoljeća. Još uvijek sjećamo se velike obljetnice 13 stoljeća kršćanstva u Hrvata kada smo raznim skupovima i hodočašćima utvrđivali svoju vjeru. U ovoj Godini vjere pozvani smo i kao zajednica, ali i kao pojedinci razmišljati o svojoj vjeri. Bogu smo zahvalni za dobre temelje vjere u našem narodu i u svojim obiteljima, ali ta vjera mora postati i vjera svakoga od nas pojedinca.
![]() |
Što je, zapravo, vjera?!
U mnogim anketama postavlja se često pitanje vjere i velika većina ljudi odgovara pozitivno: Da, ja sam vjernik. No, na pitanje o sadržaju vjere možemo dobiti mnoštvo različitih odgovora. Danas ima više krivih vjerovanja ili praznovjerja, možda više nego ikad u povijesti. Zato se svaki kršćanin mora upitati: Kakva je moja vjera?! Komu ja vjerujem? Sveti Otac u navedenom apostolskom pismu Vrata vjere podsjeća nas „da proći kroz ta vrata znači krenuti na put koji traje cio život. Taj put započinje krštenjem po kojem možemo Boga nazivati Ocem, a završava prijelazom iz smrti u vječni život, plod uskrsnuća Gospodina Isusa koji je, darom Duha Svetoga, htio učiniti dionicima svoje slave sve koji vjeruju u njega. Ispovijedati vjeru u Trojstvo – Oca, Sina i Duha Svetoga – znači vjerovati u jednoga Boga koji je Ljubav: Otac, koji je u punini vremena poslao svoga Sina radi našega spasenja; Isus Krist, koji je u otajstvu smrti i uskrsnuća otkupio svijet; Duh Sveti, koji vodi Crkvu kroz stoljećâ u iščekivanju Gospodinova povratka u slavi.“
Ponajprije zahvalimo Bogu što smo pozvani na taj put, jer vjera je milosni dar kojega Bog daje čovjeku. Većina nas krštena je već na pragu zemaljskoga života voljom naših roditelja koji su tada obećali da će nas uvoditi u vjeru ponajprije primjerom svojega života. Roditelji su prvi vjeroučitelji. Dakako da postoje i drugi putovi vjere kada se odrasli po krštenju priključuju zajednici Isusovih učenika. No, uvijek postoji pravilo vjere: Bog govori, a čovjek odgovara. Bog govori na mnogo načina, a čovjek može čuti i prečuti taj govor. Može ga i odbaciti jer je čovjek slobodno biće. Bog ne želi ograničavati slobodu čovjeka. Želi slobodna čovjeka koji će iz svoje slobode doći k njemu i čuti njegov govor koji se sastoji ponajviše od djela koja je učinio za čovjeka. Moramo priznati i mi kršćani da smo ponekad „gluhi“ za prihvaćanje riječi Božje. Stoga ćemo u Godini vjere nastojati u poniznosti slušati što nam Bog govori i usprkos svojim grijesima i slabostima odgovarati na Božji govor. To znači učvršćivati vjeru.
Roditelji, pozivam vas da budete prvi vjeroučitelji svojoj djeci. Na to imate pravo i dužnost po svim mogućim zakonima i propisima. Hrabro se zalažite za svoja prava u našem društvu u Hrvatskoj u kojem, ponekad, neki žele nametnuti neka svoja pravila koja su u suprotnosti s naravnim i vrhovnim vrjednotama.
Drage vjeroučiteljice i vjeroučitelji, vi u školi prihvaćate najmlađe kojima često dopunjujete ono što im nedostaje u obiteljima. Pratite odrastanje mladih u njihovim presudnim godinama kada se formiraju i postaju zreli ljudi. Budite svjedoci vjere mladima u razredu, a kolegama u zbornici.
Izabrani zastupnici naroda u mjesnim, ali i najvišim institucijama upravljanja državom, nemojte zanijekati svoju vjeru. Vjera je osobna, ali javna stvar, ona se ne skriva nego se očituje u životu pojedinca, ali i zajednice.
Djelatnici u medijima, pokušajte u životu ljudi pronalaziti dobre i pozitivne vrijednosti jer ćemo na taj način postajati bolji.
Braćo svećenici, mi smo uvijek svjetionici vjere. Jesu li uvijek upaljena svjetla na svjetioniku?! Počevši od pouke roditelja prije krštenja njihove djece do pohoda i nošenja popudbine umirućima – evo nam dvije točke u kojima uvijek možemo učiniti više i bolje. Sve to proizlazi iz naše osobne vjere i našega poslanja. A našu osobnu vjeru hranimo svagdanjom euharistijom, ponekad možda i sami sa svojim Učiteljem. Ne možemo i ne smijemo nikada reći da nemamo za koga služiti svetu misu. Makar se od ljudi ponekad i nitko ne odazove – On je uvijek tu.
Dragi vjernici, podržavajte vjeru svojih svećenika svojom molitvom i svojom blizinom. Oni su za vas postali svećenici i potrebni su vaše pomoći i podrške. Na taj način uzajamno se jačamo u vjeri. U svakoj misi moli se za papu i biskupa. Meni, kao Vašem pastiru, potrebna je vaša molitva i podrška u ovim ne baš lakim vremenima jer to jača i krijepi moju vjeru i moju pastirsku službu.
Godina vjere počinje u mjesecu listopadu kada revnije molimo svima dragu i jednostavnu molitvu krunice. Moleći krunicu na najbolji mogući način učvršćujemo svoju vjeru. Moleći je najprije molimo apostolsko vjerovanje. Molite ga polako razmišljajući o svakoj riječi. Moleći molitvu Oče naš, koju nas je Gospodin Isus naučio, dolazimo pred Boga, ne kao pred nekoga dalekoga i nepoznatoga, nego pred svojega Oca. Zahvaljujemo mu za vječnu riječ koju nam je poslao i koja nas vodi ovim zemaljskim i vremenitim putovima prema vječnom životu. Zatim na tri zrnca krunice molimo Isusa kojega nam je Marija donijela da nam umnoži vjeru, učvrsti ufanje i usavrši ljubav. To je punina kršćanske vjere. Čvrsto vjerujemo onome koji nas ljubi i koji nam želi dobro, stoga smo puni ufanja, pouzdanja, nade, a sve nas to potiče da i sami sve činimo iz ljubavi.
Neka nam i u ovoj Godini vjere budu posebni zagovornici sveti Marko Križevčanin i blaženi Alojzije Stepinac koji su kao mučenici svjedočili vjeru do kraja.
Završavam riječima Katoličkoga katekizma: „Vjeru što smo je od crkve primili brižno čuvamo. Kao kakvo dragocjeno blago zatvorenu u vrsnu posudu, vjera se po djelovanju duha Božjega neprestano pomlađuje te čini da se pomlađuje i posuda koja ga drži.“
U ovoj godini vjere neka nas sve prati blagoslov svemogućega Boga Oca i Sina i Duha Svetoga.
U Varaždinu, 7. listopada na blagdan Blažene Djevice Marije od Krunice 2012.
+ Josip Mrzljak varaždinski biskup
Varaždinski biskup, mons. Josip Mrzljak, 11. rujna 2012. u sklopu kanonskih vizitacija pohodio je našu župu Presvetog Trojstva u Nedelišću. Biskupska kanonska vizitacija ima za cilj upoznavanje s radom pojedine župe te donošenje planova za iduće razdoblje. Uz vizitaciju obavlja se i pastoralni pohod koji uključuje susrete s različitim zajednicama koje djeluju u župi, crkvama, kapelama, školama i drugo. Dočekali su ga: župnik preč. Nikola Samodol; župni vikar vlč. Josip Đurin i domaći sin vlč. Karlo Šimek, rodom iz Pušćina i vjernici naše župe.