- 0
- 1
- 2
- 3
- 4
- 5
- 6
- 7
- 8
- 9
7. USKRSNA NEDJELJA – „ Neka i oni budu jedno kao i mi!“Današnje sveto Evanđelje govori nam kako je Isus na svojoj zadnjoj večeri molio svog nebeskog Oca za svoje učenike. Molio je da ih sačuva u jedinstvu i ljubavi i istini. Molio je da ih sačuva od sotone, koji je već od početka zaveo i upropastio čovjeka i čovječanstvo i zarazio ovaj svijet. Sveti Oče, čuvaj u svome imenu one koje si mi dao, da budu jedno kao mi. Tu Isus moli za one koji su već okupljeni oko njega jer vjeruju. Njegova molitva smjera na unutarnje jedinstvo zajednice, jedinstvo u istini i ljubavi. To jedinstvo međusobne ljubavi naglašava Isus: Novu vam zapovijed dajem: Ljubite jedan drugoga, kao što sam ja ljubio vas. Ako budete imali ljubavi jedan prema drugom, po tom će svi spoznati da ste moji učenici. Dakle ljubav među kršćanima znak je vjere i jedinstva. Kao što si ti Oče u meni i ja u tebi, tako neka i oni u nama budu jedno, da svijet vjeruje da si me ti poslao. Isusova molitva uistinu postaje otvoren poziv da poradimo oko jedinstva i pokazuje mogućnost da se to jedinstvo može ostvariti. Jedinstvo je jedino moguće uz posebnu Božju pomoć, zato ga samo u Bogu možemo postići. To je Božji dar Duha svetoga. Zato za taj dar treba uvijek moliti. Isus je molio nebeskog Oca da taj dar udijeli njegovim učenicima. Isusu Kristu je osobito bilo na srcu jedinstvo, jer je želio da bude jedno stado i jedan pastir. To je posebno naglasio riječima kad je rekao: «Imam i drugih ovaca koje nisu iz ovog ovčinjaka, i njih mi treba dovesti, a one će čuti glas moj, te će biti jedno stado i jedan pastir. Sam je molio nebeskog Oca: Ne molim samo za njih nego i za one koji će na njihovu riječ povjerovati u mene. Zato svaki ... Opširnije |
6. USKRSNA NEDJELJA – „Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio!“Ljubav je jedna od velikih tema Ivanova evanđelja, ali i njegovih poslanica. U devet redaka Ivanova teksta ništa manje već devet puta je spomenuta bilo imenica ljubav bilo glagol ljubiti. Na prvi pogled moglo bi se zaključiti da je u pitanju nepotrebna i suvišna inflacija te riječi, kao što je to slučaj s rječnikom suvremenoga čovjeka. Što god se danas o ljubavi više govori, pjeva ili piše, čini se kao da je prave ljubavi sve manje. Uz Ivanov tekst povezana je još jedna moguća poteškoća. Isus svojim učenicima zapovijeda ljubav: »Ovo vam zapovijedam: da ljubite jedni druge« (15,17). Iskustvo života nas uči da se ljubav može darovati i primiti, ali nikako zapovjediti. Takva zapovijed jednoga čovjeka drugom čovjeku naišla bi u najmanju ruku na čuđenje i nevjericu. Što je onda s Isusovom zapovijedi? Isusovu zapovijed ne možemo uzeti izolirano, kao rečenicu za sebe. Njoj prethodi podsjećanje što je Isus učinio za učenike: »Kao što je Otac ljubio mene tako sam i ja ljubio vas«... »Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio« (15,9.12). Ako se te rečenice uzmu ozbiljno kao što su izrečene, onda se samo uvjetno može govoriti o Isusovoj zapovijedi. To je zapravo samo podsjećanje da je ljubav životna veza Oca i Sina, na jednoj, te Sina i onih koje mu je Otac dao, na drugoj strani, pa je posve logično da samo ona može jamčiti pravo zajedništvo učenika. Ivanova poslanica temu ljubavi razvija dalje, ističući kako je ljubav božanskoga podrijetla, jer Bog je sama ljubav. »Ljubljeni! Ljubimo jedni druge jer ljubav je od Boga; i svaki koji ljubi, od Boga je rođen i poznaje Boga. Tko ne ljubi, ne upozna Boga jer Bog je ljubav« (1 Iv 4,7-8). Sveto pismo redovito govori o Bogu ističući njegova djela. Uspoređujući ga s čovjekom, ono nam kaže što Bog ... Opširnije |
5. USKRSNA NEDJELJA – „Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa.“U današnjem svetom Evanđelju govori Isus: Ja sam pravi trs, a Otac je moj vinogradar. Svaku lozu na meni koja ne donosi ploda on siječe, a svaku koja rod donosi, čisti da više roda donese. Ja sam trs, a vi ste loze. Tako je Isus izrekao svoju vezu i svoj nutarnji odnos prema učenicima. Pa kao što loza živi dotle dok je pod utjecajem životne sile trsa, tako i čovjek samo dotle živi dok na njega djeluje životna snaga Isusa Krista. Prva veza između trsa i loze uspostavlja se time što su srasli zajedno. Ako se loza odsiječe od trsa, tada prestaju djelovati životne sile trsa. Loza dakle mora biti spojena s trsom, prije svega tom izvanjskom vezom. To je i stvarnost nadnaravnog reda, veze između Krista kao trsa i njegovih učenika kao loza na trsu. Loza je bez trsa neplodna, nepotrebna i beskorisna, uklanja se iz vinograda i pali da drugima ne smeta. Trs i mladice na lozi imaju isti život, isti životni sok. Taj sok mladicama dolazi od trsa, a još više od korijena koji je u zemlji. Trs ostaje duboko zasađen u zemlju. On se razrastao po cijelom svijetu i želi biti temelj svim sadnicama, svakoj lozi koja želi rađati božanske plodove. Svi smo mi mladice na tom trsu, koji predstavlja Krista. A Krist je rekao: Tko ostaje u meni i ja u njemu, rodi mnogo roda. Jer bez mene ne možete ništa učiniti. Krist je kao čovjek trs koji prima puninu božanskog života iz korijena svoga i Očeva božanstva. Od tog božanskog života prelijeva Krist u svoje mladice, dakle u nas svoje vjernike koji se ujedinjujemo s njime po vjeri i posvetnoj milosti. Krist nam taj život ulijeva po sakramentima. Temeljni sakrament je sveto krštenje. Ono nas životno spaja s Kristom. Zato bez tog sakramenta nije ... Opširnije |
4. USKRSNA NEDJELJA – NEDJELJA DOBROG PASTIRA – „ Pastir dobri život svoj položi za ovce!“Možda je današnjem modernom čovjeku koji živi u gradu pomalo stran pojam pastira, ali ćemo razumjeti Isusovu prispodobu o dobrom pastiru, sliku koja je duboko biblijski ukorijenjena. Isus kao dobri pastir ide ispred svoga stada. Njegovi poznaju njegov glas i slijede ga. On ide prvi ispred stada, svojim bićem štiti svoje. On nije pastir koji tjera svoje stado, nego ga vodi. Za njim idu samo oni koji to žele i oni prepoznaju njegov glas. Ako mu koja ovca zaluta, čini sve da je nađe. On polaže život za ovce svoje. Današnji navještaj Evanđelja ima vrlo jaku poruku suvremenom čovjeku, koji duboko osjeća pomanjkanje ljubavi. Današnji čovjek tako često osjeća osamljenost i napuštenost. Tako je teško osjetiti da više nikome nismo potrebni ili da nitko nema vremena za nas. A Božja nam riječ svima poručuje: ima netko tko je uvijek za tebe, netko na koga možeš uvijek računati, netko tko te toliko ljubi da je spreman i život dati za tebe. I ne samo spreman, nego ga i daje. Dao gaje jednom zauvijek na križu na Kalvariji, a daje ga neprestano u sakramentalnoj tajni Svete mise kada ponazočuje ljubav kojom nas je do kraja ljubio. I nitko više neće moći reći da nema nikoga, da je prepušten svojoj sudbini. Isus je Dobri pastir, koji daje život za sve koji su gladni života i koji žele prihvatiti dar njegove ljubavi. Sveta misa otkriva nam to kao živu stvarnost, a ne kao daleku uspomenu. Jer je Isus, Dobri pastir, među nama, tijelom i krvlju, životom i ljubavlju. No, ovdje imamo i drugi sakramentalni znak - čovjeka, nositelja svetoga Reda, osobu na koju je Isus prenio punomoć svoje pastirske službe. Zato se i ova nedjelja zove Nedjelja Dobrog pastira i ujedno Nedjelja duhovnih zvanja. Isus danas želi biti prisutan u ovome svijetu po odabranim ... Opširnije |
3. USKRSNA NEDJELJA – „ Trebalo je da Krist sve to pretrpi i treći dan uskrsne od mrtvih.“Današnje nam sveto Evanđelje govori kako se uskrsnuli Krist ukazao svojim apostolima. Apostoli su događajima Kristove muke i smrti bili razočarani i potišteni. Zato su sumnjali u Kristovo uskrsnuće. Tim svojim postupkom oni su pokazali da su samo bijedni i slabi ljudi. Dozvolili su da im sumnja u Isusove proročke riječi za čas uništi sve blago njihove vjere i njihova pouzdanja. Tri pune godine apostoli su slušali Isusove riječi. Tri pune godine gledali su svojim očima njegova silna djela. Bezbroj puta gledali su kako na njegovu jednu riječ bolesnici svake vrste čudesno ozdravljaju. I sada kako je uskrsnuo i kako im se kao uskrsnuli javlja, opet im sumnje obuzimaju srce. Uskrsnuli Isus uporno nastoji da apostoli budu osvjedočeni, uvjereni daje on onaj isti koji je s njima živio i poučavao ih o Božjem kraljevstvu za svoga zemaljskog života. Oni gotovo ne vjeruju svojim očima i ušima. Isus im pokazuje znakove od čavala na rukama i nogama. S njima razgovara, zajedno s njima sjeda za stol i jede s njima. I takva njegova prisutnost malo - pomalo razbija mrak što se spustio na njihove duše i unosi novo svjetlo uskrsnuća u njihova klonula srca. Tako je dakle ukazanje uskrsnulog Gospodina uklonilo svaki strah, očaj i nesigurnost iz srca apostola. Po Isusovom uskrsnuću apostoli postadoše drugi ljudi: mudri, u božanskim stvarima, čvrsti i neustrašivi, te postojani u svim progonima. Isusovim uskrsnućem njihova je vjera dobila svoje najveće opravdanje i neoborivi temelj. Za apostole Kristovo uskrsnuće nije neko priviđenje, halucinacija, plod njihovih želja i zanosa. Za njih je dakle Kristovo uskrsnuće sigurna činjenica, koju su oni stvarno vidjeli, stvarno iskusili i doživjeli. Nisu oni samo vidjeli i doživjeli prazan grob, nego su stvarno vidjeli uskrslog Krista i doticali ga svojim rukama. Za apostole Kristovo uskrsnuće je ispunjenje davnih proročanstava. Apostoli su postali propovjednici ... Opširnije |
2. USKRSNA NEDJELJA – „ Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran!“Svake godine u nedjelju nakon Uskrsa na misi redovito čitamo evanđeoski ulomak o »nevjernosti« apostola Tome. Unatoč tomu što je njemu posvećen manji dio svetoga teksta, u opasnosti smo spontano pogled zadržati samo na ovom apostolu. S njim se lako identificiramo budući da i sami često prolazimo kroz slične sumnje i poteškoće. Ipak, pažljivijim čitanjem otkrit ćemo dramatičnost situacije i drugih učenika. Ni njihova vjera nije ništa bolja. Zatvoreni su i u strahu su. Zanimljivo je da u izvješćima o uskrsnuću nalazimo više straha nego radosti. Strah je uzrokovan ponajprije Isusovom sudbinom. Apostoli se plaše da bi i sami mogli završiti poput Učitelja. Ništa manji razlog nesigurnosti je i neizvjesnost uskrsnuća. Grob je prazan, pa više nema ni mjesta koje bi ih ujedinjavalo u žalosti, a ni Uskrsnuli nije među njima. Budućnost je nesigurna, pa čeznu za prošlošću. Ta je čežnja osobito vidljiva kod apostola Tome. On ne traži Uskrsloga Krista, nego Isusa s ranama. U takvu atmosferu dolazi Krist i govori: »Mir vama!« Onima koji su ga napustili, izdali i zanijekali pokazuje svoje rane. One su veza s prošlošću, ali su uskrsnućem na novi život postale prošlost. Mira nema dok prošlost ne postane prošlošću. Pokazujući svoje rane Isus poručuje da se samo otvorenim suočavanjem s prošlošću ostvaruje mir. Treba imati snage pogledati u rane koje smo zadali, rane koje smo primili, kao i u ranjenost i ranjivost naših bližnjih te dati oproštenje i umjeti prihvatiti ga. To je put izgradnje mira. Zajedništvo apostola, premda potaknuto strahom, i Isusov dolazak među njih ostvarenje su njegova obećanja da će biti s onima koji su okupljeni u njegovo ime. Njihovo jedinstvo slika je Crkve. U njoj se događa susret s Isusom Kristom. Sveto pismo od početka naglašava kako »nije dobro da čovjek bude sam«. Naša vjera se oblikuje u zajednici, zajednica je podržava i ... Opširnije |
NEDJELJA USKRSNUĆA GOSPODNJEG – „Trebalo je da Isus ustane od mrtvih!“ U otajstvu svoje smrti i uskrsnuća Bog je u punini objavio Ljubav koja spašava i poziva ljude na obraćenje života po oproštenju grijeha. Logika kršćanske vjere koja u svom središtu ima osobu Isusa Krista, koji je u otajstvu svoje smrti i uskrsnuća objavio Ljubav koja spašava, poziva na obraćenje i daje oproštenje grijeha, otkriva se na najbolji mogući način u događaju i slavlju Uskrsa. Naša vjera svoje ishodište ima upravo u tome događaju i živi od svjedočanstva vjere onih koji su vidjeli Uskrsloga. Upravo stoga je i temeljna struktura naše vjere uskrsna. Događaj Kristova uskrsnuća postao je temelj i razlog navještaja koji se pretvorio u riječ Pisma, riječ svjedočenja i riječ slavljenja. U središtu slavlja, u središtu Pisma, u središtu svjedočenja jest Uskrsli. Vjerovati ne znači ništa drugo nego krštenjem i vjerom postati i biti dionikom uskrsnog otajstva po kojem je naš život skriven s Kristom u Bogu, kako kaže sveti Pavao. Kako se otkriva logika vjere u svjetlu uskrsnog događaja? Marija traži Gospodina i stalno se pita gdje je. »Gdje ga staviše?« Još »za mraka« Marija mora proći svoj put do vjere, do svjetla koje daje jasnoću. Pritom ne treba smetnuti s uma da Marija ne razumije što se događa premda to pokušava svim srcem. Misli da je Kristovo tijelo ukradeno. To joj se čini najlogičnijim objašnjenjem. Pokušava razumjeti, istovremeno otkrivajući da je njeno srce uz Isusa. Toplina, nježnost i povezanost s Kristom vode je u traženju odgovora. Taj emotivni odnos, veoma važan, ipak se pokazuje nedostatnim za potpuno otkrivanje i razumijevanje otajstva. Marija nam pokazuje što znači tražiti, pokušati razumjeti. Znači prodrijeti u logiku događaja. Vidimo da to nije moguće razumom koji iz vlastite snage želi prodrijeti u događaj i osvojiti razumijevanje. Ali isto tako Marija nam pokazuje da ni same emocije, koliko god bile snažne, nisu dostatne ... Opširnije |
CVJETNICA – NEDJELJA MUKE GOSPODNJE – „ Blagoslovljen Onaj koji dolazi u Ime Gospodnje!“Dvostruko raspoloženje dominira današnjom nedjeljom, koja se tako i naziva: Cvjetnica i nedjelja muke Gospodnje. Prvo, Isusov svečani ulazak u Jeruzalem koji narod obilježava granama masline, palme ili nekog drugog proljetnog cvijeća i poklikom 'Hosana - blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje'. Taj vanjski znak radosti predstavljaju i grančice masline. Drugo, ubrzo nakon oduševljenog 'Hosana' dolazi iz usta istih ljudi osuđujući 'Raspni ga, raspni', a u liturgiji muke Gospodnje slijedi opis Isusove muke i križnoga puta. Liturgija Cvjetnice dovodi do vrhunca dva suprotna raspoloženja, koja se tragično lome na životu Isusa iz Nazareta. Kao kršćani nosimo ime Isusa Krista koji je ljudski gledajući tragično završio na križu. Što ta činjenica za nas kao kršćane danas znači? Postoji opasnost da na sve ono što današnji dan obilježava, tj. na svečani ulazak i beskrupuloznu osudu Isusa iz Nazareta, gledamo kao na jednu predstavu, kazališnu ili televizijsku igru, koja se davno dogodila. Da u svemu tome budemo samo gledaoci s više ili manje strasti. Konačno u svijetu i kod nas postoje različiti pokušaji uprizorenja Isusove muke i križnoga puta. Ovdje nije riječ o kazališnoj predstavi, već o živom sjećanju na povijest muke i križnoga puta našega Učitelja i Spasitelja. Mi danas nismo gledaoci, već smo pozvani biti sudionicima Isusove muke i križnoga puta. Ljudski i kršćanski život sastoji se od lijepih i ugodnih i od teških i trpljenjem ispunjenih trenutaka. To je dvostruka slika ljudskoga života: radost i nada, žalost i tjeskoba, kako je to posvjedočila Crkva na 2. vatikanskom koncilu u Pastoralnoj konstituciji o Crkvi u suvremenom svijetu Gaudium et spes'. No, duh vremena u kojem živimo kao da ne želi priznati ovu drugu, neugodniju i bolniju, stranu čovjekova života. U prvi plan se u današnjem svijetu stavljaju zdravlje, mladost, sposobnost, snaga, ljepota. Osokoljen reklamama različite vrste današnji čovjek kao da se ... Opširnije |
5. KORIZMENA NEDJELJA – „Ako pšenično zrno, pavši na zemlju, umre, donosi obilat rod“Odlomak iz današnjeg Ivanova evanđelja stoji na razmeđi između Isusova javnog djelovanja i njegove muke i smrti. Njime se pri koncu korizme već slute događaji Velikoga tjedna. Sve što je Isus do sada govorio i činio zgusnulo se u krajnju odluku vjernosti poslanju pred licem nepravednog suda, krajnje odbačenosti, ostavljenosti od najbližih i nasilne smrti. Tekst započinje molbom nekih Grka da vide Isusa. Grci, međutim, odmah nestaju iz vidokruga. Riječ je vjerojatno o simpatizerima židovstva, koji su, ne prelazeći formalno na židovstvo, bili privučeni židovskim jednoboštvom i sudjelovali u sinagogalnom životu te u nekim hodočasničkim svečanostima. Za njih je u hramu bilo predviđeno mjesto u predvorju i mogli su prinositi neke žrtve. Isus je usmjeren na svoj čas. Došao je čas o kojem je do sada bilo riječi samo kao o času koji još nije došao. Ivan je tako dva puta pojasnio zašto Isus nije bio uhićen. No, sada Isus prepoznaje dolazak svoga časa. To znači da će sljedeći pokušaj uhićenja biti uspješan. Njegov je čas trenutak uzvišenja i proslave, i istodobno, trenutak muke i smrti. Isusov je čas proslava Oca. Otac je prisutan u Isusovoj muci i smrti. Zato one donose mnogo roda. U tom smislu valja shvatiti Isusovu usporedbu s pšeničnim zrnom. Ostane li samo, ostaje bez ploda. Umre li, donosi mnogo ploda. Ostati sam znači izbjeći smrti i ne prepustiti se zemlji. Umrijeti znači potpuno se predati zemlji. I upravo iz toga rađa se obilati rod. Isus ne će ostati sam. Prepustit će se Ocu. Umrijet će i iz njegove će se smrti roditi zajednica vjernika. Ona će u Isusovoj smrti prepoznati Božju ljubav i živjet će od nje. Ivan ovdje misli i na stav prema životu. Tko skrbi samo o sebi, gubi život. Izgubljenost se najjasnije pokazuje u pretjeranoj skrbi za vlastiti život. Bavljenje sobom, koje ... Opširnije |
4. KORIZMENA NEDJELJA – „Kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako ima biti podignut Sin Čovječji da svaki koji vjeruje, u njemu ima život vjeIsus nas podsjeća na događaje iz Staroga zavjeta kad je Bog poslao zmije otrovnice da ujedaju izraelski narod. Naime, na putu prema obećanoj zemlji, izraelski narod postao je »nestrpljiv«, počeo je »govoriti i protiv Boga i protiv Mojsija« (Br 21, 4-5). Ujedanje zmija tako je izricalo grijeh izraelskoga naroda. Biblijski tekst spominje da se radi o grijehu nestrpljivosti. Nestrpljivost bismo ovdje mogli nazvati gledanjem sebe i svojih vlastitih potreba. Sve se mora odmah imati, bez čekanja i bez spremnosti na patnju, na podnošenje određenih muka prije nego se postigne određeni cilj. Nestrpljivost je zapravo jedan vid neposlušnosti prema Bogu, ukoliko se ne želi slušati Boga, nego se sluša isključivo sebe i svoje potrebe. Tako i izraelski narod nije htio strpljivo putovati kroz pustinju, nego je stalno prigovarao Bogu i Mojsiju. Htio je doći u obećanu zemlju bez muke, odnosno na onaj način kako je on to sebi zamislio. Zato je ozdravljenje moguće samo obratnim putem, a to je put poslušnosti. U tom smislu mjedena zmija simbolizira poslušnost. Treba prestati gledati sebe. Narod je pozvan gledati mjedenu zmiju, odnosno ono što Bog želi od čovjeka. Mjedena zmija također ukazuje i na čudnovato i neuobičajeno Božje djelovanje u povijesti. To je čest slučaj u Starom zavjetu. Bog uvijek neočekivano surađuje s čovjekom: Abrahama iznenađuje u njegovu mjestu, Mojsija u gorućem grmu u pustinji, izabire neiskusnog i mlađahnog Davida, traži od Naamana Sirca da se kupa u ne baš previše čistoj rijeci Jordanu, u konačnici odlučuje se za jedan malen, politički beznačajan izraelski narod. To čini i s mjedenom zmijom. Očekivali bismo od Boga nekakvo spektakularno ozdravljenje koje je lako prihvatiti, a kad ono mjedena zmija: gledati onu životinju koja je ujedala i još od mjedi napravljenu! Čudnovato i iznenađujuće. No, tako Bog djeluje u povijesti. Ne djeluje prema uobičajenim ljudskim mjerilima i ... Opširnije |
Novosti iz župe
- 0
- 1
- 2
- 3
- 4
- 5
- 6
- 7
- 8
- 9
PROSLAVA SVETOG FLORIJANA – ZAŠTITNIKA VATROGASACA – 4. SVIBNJA 2012. Na blagdan Svetog Florijana zaštitnika vatrogasaca, u petak 4. svibnja, župni vikar vlč. Josip Đurin služio je svetu misu u kapelici Svetog Florijana u ulici Martina Viljevca u Nedelišću u zajedništvu s sedamdesetak vatrogasaca i ostalih vjernika. Tradicionalno, svetoj misi, pred kapelicom Svetog Florijana, vatrogasci su došli u povorci, noseći svoje zastave. U povorci ih je pratila limena glazba iz Nedelišća. Vatrogasce je pred crkvom pozdravio župni vikar velečasni Josip Đurin. U propovijedi župni vikar je istaknuo kako se mnogima život sv. Florijana činio besmislenim, tim više što je kao vojnik mogao lijepo živjeti, uživati u dobrima ovoga svijeta. Bio je čovjek koji je volio Boga, a današnja je logika svijeta suprotna logici Boga. Ljudima je značajno biti bogat, cijenjen s vlašću, dok je Božja logika suprotna. Ljudska je ljubav sebična a Božja traži da radimo i dajemo sebe iz ljubavi prema bližnjima, obitelji, djeci. Takve su vrednote nažalost suprotne današnjem svijetu. Florijanova su djela trajna jer je znao što je Bog htio od njega. On je prije svega bio vjernik i to je temelj njegove veličine, rekao je župni vikar. Na kraju svoje propovijedi župni vikar je pozvao sve prisutne vatrogasce, da se poput njihova zaštitnika sv. Florijana, ne ... Opširnije |
PROŠTENJE SVETOG JOSIPA RADNIKA U DUNJKOVCU 1. 5. 2012.U utorak 1. svibnja 2012. godine u našoj župnoj filijali u Dunjkovcu je proslavljen blagdan Svetog Josipa Radnika, zaštitnika kapele u Dunjkovcu. Svečano euharistijsko slavlje je počelo u 11:00h. Glavni služitelj je bio župnik Nikola Samodol. U koncelebraciji uz glavnog služitelja je bio župni vikar vlč. Josip Đurin. Za vrijeme euharistijskog slavlja pjevao je zbor kapele u Dunjkovcu pod vodstvom orguljaša Cimermana. U svojoj propovijedi župnik Nikola Samodol je okupljenom mnoštvu progovorio o smislu rada. Istaknuo je da nam Sveti Josip uvijek stoji pred očima kao uzor i zaštitnik kršćanskog rada. Propovjednik je naglasio da u svome životu moramo biti zahvalni Bogu za dobra koja imamo i da ih je potrebno dobro rasporediti kako bi mogli živjeti život dostojan svakog čovjeka. Pozvao je sve okupljene da se u svome životu utječu pouzdano Josipovom moćnom zagovoru i da poput Njega u svome životu sve čine na slavu Božju, kako bi svojim djelima proslavili nebeskog ... Opširnije |
PRVA SVETA PRIČEST 29. 4. 2012. U nedjelju 29. travnja 2012. godine u našoj župi je bio dan Prve Svete Pričesti. Sakramenat Svete Pričesti primili su učenici trećih razreda, njih se 79. Sakramenat im je podijelio vlč. Josip Đurin, župni vikar. Svečano slavlje je započelo u 10:00h procesijom prvopričesnika sa župnim vikarom i ministrantima od župnog dvora prema župnoj crkvi. Na početku slavlja prvopričesnici su kroz recitaciju progovorili kako je ovo za njih sretan dan kada će po prvi puta primiti Tijelo Kristovo. U svojoj propovijedi župni vikar je pozdravio prvopričesnike, roditelje i sve okupljene. Prvopričesnicima je objasnio veličinu današnjeg da u kojem će po prvi puta primiti Isusovo tijelo u svoje maleno srce. U propovijedi je pozvao roditelje da se i dalje nastave brinuti za svoju djecu, da ih i dalje vode k izvoru sreće – oltaru Kristovu, da nastave i dalje svojoj djeci svjedočiti Božju ljubav, na koju Isus poziva svakoga. „Znam za vaše strahove koji vam probadaju dušu dok odgajate svoju djecu, cijenim vašu ljubav i skupa s vama radujem se plodovima ljubavi vašeg rada, odricanja i žrtve. Vaše brige, ljubav i odgovornost prema ovoj djeci ne prestaju ni danas kada ste ih doveli pred oltar u susret samome Bogu. Od danas ljubav ... Opširnije |
SVETA POTVRDA 28. 4. 2012. U subotu 28. travnja 2012. godine u našoj župi je bio dan Svete potvrde. Sakramenat Svete Potvrde primili su učenici osmih razreda, njih se 87 po rukama mons. Josipa Mrzljaka, biskupa varaždinskog. Uz biskupa na slavlju su sudjelovali župnik Nikola N. Samodol, župni vikar Josip Đurin, te ostali svećenici iz Gornjomeđimurskog dekanata. Svečano euharistijsko slavlje je počelo u 10:30h svečanom procesijom koju je služio biskup Mrzljak. Svoju dobrodošlicu biskupu u ime krizmanika je izrekla krizmanica Patricija Novak i zamolila je biskupa da im podijeli sakramenat Duha Svetoga. Župnik Nikola N. Samodol je na početku slavlja izrekao dobrodošlicu ocu biskupu. U svojoj propovijedi biskup Mrzljak je okupljenom mnoštvu protumačio smisao darova Duha Svetoga. Govorio je značenju Božje riječi i posvijestio svima nama da smo mi plodno tlo na koje treba padati ta Božja riječ i da u našem životu ti plodovi trebaju biti vidljivi. Pozvao je sve okupljene, a posebno krizmanike da budu svjedoci Isusovi, da žive svoje kršćanstvo. Darovi Duha Svetoga koje ste primili ne smiju ostati neiskorišteni, nego trebate svoje darove koristiti u svome životu i tako pokazati svoju pripadnost Kristu i njegovoj Crkvi, poručio je biskup krizmanicima. Na kraju samog euharistijskog slavlja u ime svih krizmanika, krizmanica Iva ... Opširnije |
Tribina o palijativnoj skrbi U petak 16. ožujka 2012. je u župnoj crkvi u Nedelišću nakon pobožnosti križnog puta i svete mise održana tribina: „ POMOĆ NEIZLJEČIVIMA – PALIJATIVNA SKRB – Pomozimo teško oboljelom i njegovoj obitelji!“. Gošća je bila predsjednica udruge „Pomoć neizlječivima“ dr. Renata Marđetko, koja se posljednjih godina školovala i volontirala u palijativnoj skrbi u Londonu. Ona je predstavila svoj dosadašnji rad kojem ju je nadahnula Majka Terezija, osobito u indijskoj zemlji gdje je s Misionarkama ljubavi pomagala umirućima te spoznala kako je svaka, pa i najmanja pomoć koja se učini i pruži daleko više od onog neučinjenog prema onima kojima na kraju životnog puta često i ne treba mnogo. Predstavila je primjer palijativne skrbi, gdje rad ustanova uglavnom počiva na volonterstvu. Udruga "Pomoć neizlječivima" želi razvijati skrb za osobu s neizlječivom bolesti i njezinu obitelj, podizati svijest o potrebi palijativne skrbi, kontinuirano podučavati medicinske radnike i laike te poticati volonterstvo u Hrvatskoj. Pomoć i savjet mogu zatražiti svi bolesni i članovi obitelji oboljelog ili preminulog. Udruga počiva na volonterima koji su dobrodošli bez obzira na dob, spol, vjeru ili zanimanje. Više o udruzi može se saznati na ... Opširnije |
Treći susret pripreme mladih Gornjomeđimurkog dekanata za SHKM U Nedelišću je u subotu, 25. veljače, održan treći susret pripreme mladih Gornjomeđimurkog dekanata za SHKM u Sisku. Mladi vjernici su kroz korizmenu katehezu Nisam dostojan da uđeš pod krov moj! propitivali svoju vjeru u Gospodina čiju prisutnost su naslutili kroz zajedništvo, molitvu, promišljanje, Riječ Božju i bibliodramu. Mladi su još jednom pokazali da su spremni osluškivati Boga i itekako željni Njegove blizine i pomoći u svakodnevici. Susret je svoju puninu imao u slavlju svete mise koju je služio vlč. Josip Đurin, dekanatski povjerenik za mlade, uz koncelebraciju vlč. Tomislava Leskovara, župnika u Selnici. Svetu misu su animirali mladi. Pjevanje na misi je predvodio zbor mladih „Serafini“ iz Pušćina. Nakon misnog slavlja mladi su naslavili druženje u župnoj dvorani. U ovom vremenu korizme mladi su pokazali da žele biti u blizini Boga te otkrivati Božju volju u svojim životima. Zahvaljujemo svećenicima koji su bili na susretu s mladima i time bili vidljiv znak našeg Gospodina među nama. Neka Gospodin umnoži našu ... Opširnije |
PRODAJA KOLAČA PRIGODOM DANA BOLESNIKA 11. 2. 2012 U subotu 11. veljače 2012. žene iz župnog caritasa su organizirale akciju PRODAJOM KOLAČA DO POMOĆI POTREBNIMA. Kolače su ispekle marljive ruke žena iz caritasa, ali i drugih naših župljanki koje su uvijek spremne za pomoći. Dan prije su članice župnog caritasa su uz prisutstvo župnog vikara kolače pakirale u prigodne kutijice u kojima su se kolači prodavali. Kolači su se prodavali nakon svete mise kod izlaza iz župne crkve. Novac koji se dobio od prodaja tih kolača bit će namijenjen onima koji su u potrebi u našoj župi. Zahvaljujemo svima na vašim prilozima i neka Vam Gospodin stostruka nagradi za vašu dobrotu koju ste iskazali prilikom kupnje naših ... Opširnije |
PROŠTENJE GOSPE LURDSKE 11. 2. 2012. U subotu 11. veljače 2012. godine u našoj župi je proslavljen blagdan Gospe Lurdske. Svečano euharistijsko slavlje je počelo u 10:30h. Glavni služitelj je bio otac Martin Dretvić, gvardijan i župnik u Novom Marofu. U koncelebraciji uz glavnog služitelja su bili mons. Leonard Logožar, župnik u Štrigovi; fra Stanko Belobrajdić, župnik u Čakovcu – Sv. Nikole Biskupa; vlč. Tomislav Antekolović, župnik u Murskom Središću; vlč. Ivan Novak, svećenik u miru; vlč. Pavao Mesarić, župnik u Vratišincu; vlč. Ivica Puškadija, župnik u Svetom Jurju na Bregu; vlč. Branko Sajković, župnik u Strahonincu; župnik Nikola N. Samodol; župni vikar vlč. Josip Đurin i otac Milan Stipić župnik u Radatovićima koji je propovijedao zadnja tri dana devetnice uoči blagdana Gospe Lurdske. Za vrijeme euharistijskog slavlja pjevao je župni zbor pod vodstvom orguljaša Vlade Mihaljevića. U svojoj propovijedi otac Martin Dretvić je okupljenom mnoštvu progovorio o Presvetoj Djevici Bogorodici Mariji kao zdravlju bolesnika. Istaknuo je da nam Bogorodica uvijek stoji pred očima kao uzor i zaštitnica kršćanskog milosrđa. Ona je Milosrdna Samaritanka koja svojim zagovorom pritječe u pomoć bolesnicima. Propovjednik je naglasio da su i naše bolesti koje imamo u svome životu posljedica naših grijeha. U svome životu kad nam sve dobro ide često zaboravljamo na ... Opširnije |
PRESVETO TROJSTVO – ŽUPNO PROŠTENJE U nedjelju 19. lipnja 2011. godine u našoj župi je proslavljen blagdan Presvetog Trojstva, dan zaštitnika naše župe. Svečano euharistijsko slavlje je počelo u 11:00h sa svečanom procesijom. Glavni služitelj je bio vlč. Ivan Herceg, župnik u Sv. Martinu na Muri. U koncelebraciji uz glavnog služitelja su bili župnik Nikola N. Samodol; župni vikar Josip Đurin; vlč. Stjepan Markušić župnik u Macincu; vlč. Ivica Puškadija, župnik u Svetom Jurju na Bregu i vlč. Ninoslav Tkalec, župnik u Koprivničkom Ivancu. Za vrijeme euharistijskog slavlja pjevao je župni zbor pod vodstvom orguljaša Vlade Mihaljevića. U svojoj propovijedi vlč. Ivan Herceg je okupljenom mnoštvu progovorio o otajstvu Presvetog Trojstva. Istaknuo je da je to otajstvo najveća tajna naše svete vjere. Ta istina naše svete vjere o Presvetom Trojstvu, to je temeljna istina cijele Božje objave. Razum nas i objava jednostavno uvjeravaju da postoji jedan Bog, samo jedno božanstvo, samo jedna jedincata božanska narav. To je osnovna istina kršćanstva i u tom nema nikakve tajne. Ali da tu jednu božansku narav posjeduju tri osobe: Otac, Sin i Duh Sveti, to je objavljena istina kršćanstva. To je Trojstvo u Jedinstvu naravi i Jedinstvo u Trojstvu Osoba. Do te spoznaje unutrašnjeg života dovela nas je Objava. ... Opširnije |
PRVA SVETA PRIČEST U nedjelju 8. svibnja 2011. godine u našoj župi je bio dan Prve Svete Pričesti. Sakramenat Svete Pričesti primili su učenici trećih razreda, njih se 72. Sakramenat im je podijelio vlč. Josip Đurin, župni vikar. Svečano slavlje je započelo u 9:30h procesijom prvopričesnika sa župnim vikarom i ministrantima od župnog dvora prema župnoj crkvi. Na početku slavlja prvopričesnici Maria Isabela Pecolaj, David Kovačić i Ema Dania su pozdravili svoje roditelje i zahvalili im što su Krista slijedili i njih doveli do oltara. U svojoj propovijedi župni vikar je pozdravio prvopričesnike, roditelje i sve okupljene. Prvopričesnicima je objasnio veličinu današnjeg da u kojem će po prvi puta primiti Isusovo tijelo u svoje maleno srce. U propovijedi je pozvao roditelje da se i dalje nastave brinuti za svoju djecu, da ih i dalje vode k izvoru sreće – oltaru Kristovu, da nastave i dalje svojoj djeci svjedočiti Božju ljubav, na koju Isus poziva svakoga. Nakon propovijedi prvopričesnici su obnovili svoja krsna obećanja i prinijeli su na oltar svoje darove: kruh, vino, vodu, krsnu haljinu, svijeću i Bibliju. Na kraju samog euharistijskog slavlja župni vikar je izrekao riječ zahvale prvopričesnicima. Zahvalio im se na njihovoj strpljivosti i redovitosti. Riječ zahvale uputio je i ... Opširnije |
Župno hodočašće Majci Božjoj Bistričkoj!
Subota 26.05.2012
Župno hodočašće Majci Božjoj Bistričkoj! POLAZAK u 6:30h ispred farofa! Budite točni.
Raspored na Mariji Bistrici: dok siđemo s autobusa idemo odmah u ulaznoj procesiji u Svetište, poslije toga možete pristupiti pojedinačnoj ispovijedi. Zajednički Križni put je u pola 9h. Sveta misa je u 11:00h. Ostalo ćete čuti i autobusu.
ŽUPNE OBAVIJESTI
Za hodočašće u MARIJU BISTRICU možete se još zapisati do srijede navečer.
Cijena karte je 60 kuna.ŽUPNE ZAJEDNICE
Biblija OnLine
NAŠI POKOJNICI
| † JOSIP VIBOVIĆ |
| (1946. - 2012.) |
| SPROVOD |
| 21.05.201217:00 h |
| SPROVODNA MISA |
| 21.05.201218:00 h |
|
|
Papa u Hrvatskoj
Župni listić
Multimedija
- Foto
- Audio
- Video
- Prezentacije
